Udruge koja okupljaju djecu s teškoćama za njih su druga obitelj, a prijateljstva koja ondje nastanu su neraskidiva

Udruge koja okupljaju djecu s teškoćama za njih su druga obitelj, a prijateljstva koja ondje nastanu su neraskidiva

-Kad bi nam prije netko došao u goste, Marko kao da se bojao. Jedva bi pozdravio goste, a potom bi pobjegao iza drveta i skrivao se cijelo vrijeme. To je tako trajalo godinama. A onda se sve promijenilo nakon što je krenuo u Udrugu OSIT Bjelovar – priča nam Željka Šopak, majka 39 godišnjeg Marka, mladića s intelektualnim teškoćama.

Marko je u Udrugu počeo dolaziti nakon što je završio osam razreda u V. osnovnoj školi u Bjelovaru koju po posebnom programu pohađaju djeca s teškoćama. Iako su i ondje s njim radili stručnjaci, tek nakon svakodnevnih odlazaka u Udrugu u bjelovarskoj Ivanovčanskoj ulici, stvari su se počele kretati na bolje, svjedoči ova majka.

Neraskidiva prijateljstva

-On se potpuno promijenio. Ne samo da se prestao skrivati pred drugima, već je počeo puno otvorenije komunicirati, postavljati pitanja. Svakodnevne odlaske u Udrugu shvatio je jako ozbiljno, poput odlaska na posao, a ako slučajno neki dan ne ode onamo, zbog blagdana ili nekog sličnog razloga, silno je nesretan. Da može, išao bi svaki dan, i subotom i nedjeljom – priča nam Željka.

Ova majka vjeruje kako je na pozitivno promjenu kod njezina sina utjecao kvalitetan rad zaposlenih u udruzi koji za korisnike provode čitav niz terapijskih aktivnosti, ali i to što se Marko druži s drugim korisnicima koji funkcioniraju na sličan način.

-On je takav kakav jest i mi smo to prihvatili kao najnormalnije stvari. No, ponekad, kad smo u nekom društvu, od njega se očekuje određeno ponašanje pa je na neki način pod pritiskom. Ali, u udruzi je drugačije, ondje s ljudima koji su mu slični, s njima nema problema u komunikaciji i ondje je potpuno opušten. Da ne govorim kako ta djeca među sobom sklapaju neraskidiva prijateljstva – kaže naša sugovornica.

Svaki dan u udruzi za Marka i za njegove prijatelje nova je avantura jer ih terapeuti i drugi zaposlenici uvijek dočekuju s novim aktivnostima – kulinarskim i kreativnim radionicama, zabavnim zadacima u povrtnjaku, izletima u grad i sličnim sadržajima.

-Svakog dana kada dođe doma, Marko je uzbuđen i nestrpljiv da nam ispriča što je sve doživio toga dana u Udruzi – kaže majka Željka.

Druga obitelj

Upravo njezin sin, ali i svi ostali korisnici sličnih programa diljem Hrvatske najbolji su dokaz da je u udruge koje okupljaju osobe s intelektualnim teškoćama potrebno ulagati i omogućiti im što bolje uvjete za rad.

-Često se zapitam što je sa svom onom djecom koja imaju takve potrebe, a nisu uključena u rad ovakvih udruga. Oni zaista puno toga propuštaju – kaže Željka.

Propuštaju priliku da budu na mjestu na kojem će se osjećati sigurno i prihvaćeno.

-Udruge poput naše su za djecu s teškoćama poput druge obitelji, mi to definitivno možemo  potvrditi – zaključuje naša sugovornica.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

GALERIJA FOTOGRAFIJA