Studijsko putovanje na Island

Objavljeno: Četvrtak, 6. Srpanj 2023. Autorizirano HR

Kada su me drage suradnice i kolegice Ana Opačić sa Studija socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu te Valentina i Dragana iz Rehabilitacijskog centra za stres i traumu pozvale da kao predstavnik neprofitne organizacije koja djeluje na području Sisačko-moslavačke županije dam svoj stručni doprinos i životno iskustvo prilikom istraživanja i izrade Priručnika za univerzalno dostupne temeljne socijalne usluge u Republici Hrvatskoj ni slutila nisam da će me nagraditi studijskim putovanjem na Island od 8. do 11.svibnja 2023. godine. Studijsko putovanje planirano je u sklopu istog projekta ZAJEDNICE UKLJUČUJU: Inicijativa za univerzalno dostupne temeljne socijalne usluge. Projekt je financiran iz Programa Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj, kroz financijske mehanizme EGP-a i Kraljevine Norveške, a provodio se u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. svibnja 2023. Nositelj projekta bio je Rehabilitacijski centar za stres i traumu, a partneri u provedbi projekta su Pravni fakultet – Studijski centar za socijalni rad, Sveučilišta u Zagrebu i Einurð ehf. iz Reykjavíka, Island

O ISLANDU

Island se nalazi u sjevernom Atlantskom oceanu, malo južnije od arktičkog kruga i kao zemlja je vrlo atraktivna jer je geološki vrlo aktivna. Tako na otoku u jednom danu možete vidjeti njegovih 10 posto tla pod ledom, a s druge strane velike geotermalne izvore i gejzire koji im omogućuju da većina gradova imaju toplu vodu i grijanje po niskim cijenama. Kažu da je Island 18.-ti otok po veličini na svijetu i posebno ga lijepim čine fjordovi duž obale gdje su uglavnom i smješteni svi veći gradovi. Naše odredište i baza bio je Reykjavik koji je ujedno glavni i najveći grad Republike Island. Oduševio me odmah na prvu jer je stvarno opravdao naziv jednog od najčišćih gradova na svijetu. Iskoristili su sve dostupne obnovljive izvore energije te se svaki dan geotermalna energija iz podzemlja koristi za stvaranje električne energije i topline 95% svih zgrada u gradu. Svi znaju engleski jezik te se nigdje ne osjećate kao turist i stranac i stvarno je multikulturalan grad u kojem danas, saznali smo, živi najmanje 100 nacionalnosti. Najzastupljeniji su Poljaci, Filipinci i Danci, a saznali smo da trenutno ima nešto malo preko 1000 prijavljenih Hrvata.

DRŽAVA KOJA PROMIČE I JAČA DJELOVANJE TREĆEG SEKTORA U DRUŠTVU

Domaćin nam je bila organizacija koja, zamislite, radi na donošenju sveobuhvatnih zakona o djelovanju nevladinih organizacija, poboljšanju njihovog poreznog statusa te povećanju vidljivosti trećeg sektora u društvu. Već na samom početku “šok” i nevjerica ako se uzme praksa i iskustvo dosadašnje suradnje civilnog i društvenog sektora u Hrvatskoj. U svom članstvu Almannaheill ima preko 45 organizacija i naglasak im je na lobiranju. Predstavljaju tzv. treći sektor prema javnim tijelima i medijima. Tako su proteklih godina radili na radnom okruženju i poboljšanju poreznog i operativnog okruženja neprofitnih organizacija. za njihovo javno dobro. Zalažu se za otvorenu raspravu i poznati su po organiziranju Festivala demokracije. Na Islandu djeluje preko 300 organizacija koje čine 2 do 4 posto ukupne ekonomije. Izlobirali su mnogo zakona, a jedno od novijih je za donatore, za ranu intervenciju i Zakon o dobrobiti.

Upoznali smo se i s radom Centra za društvene inovacije Sveučilišta Island pod nazivom Vaxandi ( u prijevodu znači RASTUĆI ) Zajedno s Almannaheillom rade na zajedničkim projektima jačanja rada nevladinih organizacija i promicanju trećeg sektora na Islandu. Poseban naglasak Centra je na društvenim inovacijama i razvoju tzv. društvenih poduzetnika.

ŠKOLA ZA RAD I NOVE ŽIVOTNE PUTEVE

Fjölsmiðjan je neprofitna organizacija i svojevrsni Centar radne i VET rehabilitacije za tzv. NEETs skupinu u kojem rade sa 100injak mladih u problemima s ponašanju od 16 do 24 godine. Jedan od modela koji zasigurno nedostaje u Hrvatskoj. Umjesto da završe u tzv. popravnim domovima mladi s problemima u ponašanju iz različitih razloga i životnih situacija dolaze u ovu, kako je oni sami nazivaju, „školu za rad“. Uglavnom su to mladi s različitim problemima koji se nisu uklopili u tradicionalno obrazovanje: anksioznost, droga, depresija, iz zlostavljanih obitelji, nekoliko osoba iz spektra autizma, iz rastavljenih obitelji… Ovdje dobivaju novu priliku, nove vještine i svi dolaze dobrovoljno. Bez pritiska i prisile iako ih uglavnom upućuje socijalna služba. Do 35posto korisnika uglavnom su djeca iz drugih država koja se nisu snašla dolaskom na Island. Dolaze iz 11 država. (Saznali smo da iz Hrvatske nemaju korisnike!) Nakon određenog boravka i rehabilitacije i do 60 posto polaznika izlaskom iz Centra nastavi školovanje ili se zaposli! Mladi uglavnom sami odlučuju gdje žele raditi i boravak je na bazi nekog dnevnog ili poludnevnog boravka, najčešće od 7,30 do 15 sati. U ovom Centru za život glavni im je cilj ojačati mlade i što bolje ih pripremiti za pojačano školovanje ili tržište rada. Otvaraju im nove životne puteve te iz njihove organizacije izlaze mladi ljudi kao jače osobe, socijalno, akademski i kvalificiranije za tržište rada. Posjetili smo njihovu stolarsku radionicu, mehaničarsku radnju gdje rade kemijsko unutarnje i vanjske čišćenje vozila, kreativnu radionicu iz koje izlaze izrađeni ili šivani ukrasni i uporabni predmeti, restoran u kojem također rade i pomažu u kuhinji.

OBRNUTO MJEŠANJE

Solheimar je mjesto koje me je posebno impresioniralo obzirom da naša Udruga ima Inkluzivnu farmu te sam ga sama sebi nazvala Inkluzivnim selom. Razvoj SOLHEIMARA je svojevrsno pionirstvo socijalne skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama na Islandu.

Temeljna ideologija u Solheimaru je ista kao i 5. srpnja 1930. kada je osnovan – Dati pojedincima prilike!!! Pokrenula ga je Sesselja Hreindís Sigmundsdóttir prva Islanđanka koja je studirala skrb za tada kako su zvali mentalno retardirane. Kroz 6 svojih godina studija u Danskoj, Švicarskoj i Njemačkoj završila je pedagogiju, skrb o djeci i rad dječjih domova.

Sesselja je također studirala hortikulturu, cvjećarstvo i uzgoj peradi. Za svog života živjela je i razvijala ovo selo i rad s osobama s intelektualnim teškoćama t inzistirala da se zajednica prilagođava njima, a ne oni zajednici. I sama je posvojila nekoliko djece s teškoćama. Solheimar stvara mogućnost za svaku osobu koja tamo živi da raste, razvija se i bude aktivan dio društva. Najbolji izraz koji bi ga opisao je OBRNUTO MJEŠANJE što bi značilo da ovdje osobe s invaliditetom dobivaju priliku, a drugi se prilagođavaju njima i životu ovdje. Sesselja je bila pionir organskog uzgoja, ne samo na Islandu nego i u nordijskim zemljama, a zapravo je i prvi islandski ekolog. Osim što su ovdje u središtu pozornosti osobe s invaliditetom i društvo se mora prilagoditi njima, Solheimar je i primjer ekološkog centra i održive gradnje.

Poslovne aktivnosti temelje se na organskom uzgoju, vrtlarstvu i proizvodnji hrane, rukotvorinama i industriji od prirodnih proizvoda, kao i prirodnom i zdravstvenom turizmu. Stanovnici Sólheima naglašavaju ponudu svojih ručno rađenih i domaćih proizvoda. Možete nabaviti džemove, kruh, povrće, kolače, drva, umjetnine, kavu i kozmetiku …postoji i snažan kulturni život povezan s različitim umjetnostima i obrazovnim aktivnostima. U selu djeluju trgovina, restoran i kafić – Prilike za posjetitelje da kupe iskustva, umjetničke predmete i kupe/konzumiraju proizvode iz organskog uzgoja. Uzgajaju proizvode za vlastite potrebe i prodaju s odabranim partnerima.

CENTAR ZA DRUŠTVENE USLUGE

Zamislite npr. da svaki manji grad u Hrvatskoj ima jedan ovakav društveni centar, ili u Zagrebu i drugim većim gradovima Hrvatske po jedan u svakom kvartu! Mi smo posjetili jedan takav koji djeluje u glavnom gradu Islanda u četvrti Breiðholt. Otvorenog tipa mjesto je to gdje se okupljaju sve dobne skupine iz kvarta. Mi smo ih posjetili četvrtkom kada su uglavnom bili programi za umirovljenike. Vidjeli smo grupicu muških koji igraju šah, žene okupljene uz kavu i kolače koje su ispekle i donesle da u društvu čitaju magazine i dnevne novine, pletu, heklaju i međusobno se druže, dok su one aktivnije plesale “country line” u susjednoj prostoriji. Naravno tu su restoran i kafić. Centar ima i otvoreni vrtić te igraonicu za djecu, ali i knjižnicu s multijezičnom književnom građom. Da nije samo društvenog i zabavnog karaktera djelatnici centra i zaposleni socijalni radnici pobrinuli su se za najosjetljivije skupine društva te susjede koji žive u ovoj relativno siromašnijoj gradskoj četvrti glavnog grada Islanda. Duciane nam je predstavila jedan od najstarijih projekata Centra pod nazivom TINNA koji je namijenjen mladim majkama od 18 do 34 godine koje su iz socijalno ranjivih skupina. Prvotno samo njima, a kasnije i majkama s teškoćama ili koje dolaze iz sigurnih kuća nude osnaživanje i pomoć kako da prevladaju izazove roditeljstva. Impresionirao nas je njihov sustav socijalne skrbi koji ih prati na tom putu i kada jednom uđu u program imaju obavezu završiti ga. Npr. od 5 aktivnosti tjedno u Centru za njih smiju propustiti samo jednu. Ovakvim aktivnostima zamijetili su napredak kod 67 posto djece, a do sada su osnažili 63 žene i 143 djece. U Centru organiziraju i poseban program za useljenike na Island gdje ih upoznaju s ustrojem, kulturom života, običajima i prihvatljivim ponašanjem u zajednici. Olakšavaju im prve dane boravka, a posebno zanimljivo je bilo čuti kako je jedno od najvažnijih predavanja kultura ponašanja na bazenima, obzirom da samo u Reykjaviku je zbog geotermalnih izvora otvoreno preko 20 mjesta za kupanje te je Islanđanima to jedna od redovnih aktivnosti i za vrijeme pauza i stanki za ručak u sklopu radnog vremena.

NITKO NE MOŽE SVE, ALI SVATKO MOŽE NEŠTO

Ás styrkarfélag je neprofitna organizacija i jedna od vodećih tvrtki u pružanju usluga osobama s poteškoćama u učenju na Islandu. Tvrtka je organizacija za uzajamnu korist i kroz godine je uspostavila različite vrste usluga.

Svaka osoba s intelektualnim teškoćama (njih 158 na tjednoj bazi) sudjeluje u programima I aktivnostima na nekoliko lokacija u glavnom gradu Islanda. Programi se odvijaju na različitim lokacijama; u zgradama u vlasništvu Ás styrktarfélag, u raznim muzejima i drugim javnim mjestima, u lokalnoj glazbenoj školi i na groblju u Reykjaviku. Tu su i neke aktivnosti na otvorenom.

Svi zaposlenici imaju fiksni raspored na svom radnom mjestu. Zaposlenici mogu odabrati do pet programa rada i aktivnosti s popisa od približno dvadeset u kojima će sudjelovati svake godine: neke od njih sun pr. šivanje-tkanje; keramika-lončarija; parkirnica; stolarija; rad u stakleniku

Svi “radnici” imaju „domaću stanicu“ na koju dolaze svako jutro i između programa rada i aktivnosti. Tamo imaju ključnu osobu i priliku uklopiti druge potrebne aktivnosti u svoju dnevnu rutinu.

Za većinu ljudi važno je biti na tržištu rada. U politici Áss styrttarfélag pretpostavlja se da je cjelodnevna njega za odrasle rad. Naglasak je na jednakim mogućnostima, raznolikosti predmeta i individualiziranim uslugama prema sposobnostima i željama svakog zaposlenika.

Svojedobno je Ás styrtfélag bio pionir u pružanju usluga osobama s invaliditetom u njihovim domovima, a tijekom godina je dao svoj doprinos izgradnji različitih oblika življenja.

Naglasak je na individualiziranim uslugama koje potiču neovisan život po vlastitim uvjetima.Ponude su raznolike i nastoje ponuditi ponešto za svakoga.

U izdvojenim objektima imaju radni centar za osobe iz spektra autizma, imaju vrtić za 3 djeteta s TUR, imaju radni centar za starije osobe s intelektualnim teškoćama 50+ i organizirano stanovanje.

Svi članovi uprave tvrtke su roditelji ili blisko povezani s osobama s invaliditetom.

KADA SVOJA ŽIVOTNA ISKUSTVA DIJELIŠ S DRUGIMA

Tijekom boravka na Islandu upoznali smo zaista nekoliko posebnih i nadahnjujućih ljudi. Asta i Laufeg su nam predstavile Peep grassroot organization koja osnažuje siromašne i beskućnike, te marginalizirane skupine društva. Procjenjuju da samo u Reykjavíku ima preko 300 beskućnika jer su standardi i uvjeti života vrlo visoki i potrebno je biti radno aktivan sudionik društva. Ovdje se u toj organizaciji uglavnom svi volonteri uključuju zbog svojih osobnih iskustava. Poznati su po FREE kafiću gdje i rade i dolaze siromašni. Mogu dobiti besplatnu kavu, hranu i ono najvažnije razgovor s osobom koja sve to isto prolazi. Asta je na Islandu prepoznata kao glasnogovornik siromašnih jer je i sama u jednoj fazi života bila u toj skupini. Danas svojim medijskim istupanjima skida stigmu sa siromašnih i beskućnika.

Upoznali smo se i s nadahnutim mladićem Traustur Kjarni Freymar. Freymar nam je predstavio organizaciju koja je dio IPS international peer suport, a u biti je oblik vršnjačke podrške za mentalno zdravlje. Freymar nam se otvorio i ispričao svoju životnu priču i put u alkoholizam, odlazak u mentalnu bolnicu, liječenje te kako danas već 12 godina uspješno apstinira i daje vršnjačku podršku i osnaživanje njemu sličnih. Prošao je osobno sve uspone i padove te sada i druge suočavaju s njima kroz različite treninge. Vratio se u svoju malu sredinu, rodni kraj gdje je dobio prostor za rad. Slušajući njega zapitala sam se koliko bi naših mladih u Hrvatskoj javno istupilo govoreći o svojim životnim greškama i krivim potezima strahujući istovremeno od zajednice i susjedstva koje bi ih osudilo, a tek krenulo u volonterski rad s drugima vraćajući ih na pravi životni put.

UREĐENO DRUŠTVO

Obilazeći ove organizacije u više navrata požalila sam što svoje dijete, danas mladića s teškoćama u razvoju nisam rodila na Islandu. Bilo bi puno lakše. Od činjenice da je Inkluzivni dodatak 2 500 eura te da od njega možeš djetetu u ranoj razvojnoj dobi platiti svu neophodnu podršku i terapije, da odraslom djetetu da se u nekom trenutku odvoji i izađe iz obitelji i naše smisao života „među svojima“ možeš platiti 500 eura stanarine u Inkluzivnom selu ili da mu možeš bez problema platiti mjesečnu iskaznicu za prehranu u svim udrugama koje smo obišli i posjetili na Islandu ili naručiti tzv. socijalni taksi da ga odveze i vrati s dnevnih radnih ili okupacijskih aktivnosti.

Obzirom da roditelji imaju mogućnosti i dostupne izvore plaćanja, uz podršku države i gradova, organizacije na Islandu imaju neophodnu sustavnu financijsku stabilnost i podršku te ne čudi što čine 2 do 4 posto ukupne ekonomije. U svim orgnizacijama uredno se sve naplaćuje kroz fiskalne blagajne te smo i mi kao „gosti“ svuda plaćali svoj ručak, radove koji su nam se svidjeli u njihovim trgovinama, a da bi vidjeli primjere dobre prakse morali smo platiti i ulaz i vrijeme radnika koji rade i žive u Solheimaru. Kao roditelji, zaposlenici organizacija ili samo posjetitelji i gosti mogli bi puno naučiti iz sustava koji nudi i kojeg smo upoznali na Islandu. Hvala na ovom iskustvu.

Aleksandra Milković, dipl.nov.

Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije