Radio Đakovo već osam godina emitira emisiju za osobe s teškoćama: „To je jedini način da srušimo barijere!“

Neizostavan dio programa Radija Đakovo već osam i pol godina jest i emisija „Nevenovci“, posvećena osobama s teškoćama u razvoju. Njezin urednik je dugogodišnji novinar na đakovačkom Radiju, kolega Mile Ljubičić, koji je s nama rado podijelio detalje o svom projektu i inicijativi kakvom se mogu pohvaliti rijetki mediji u Hrvatskoj.

AUTORIZIRANO: Kako je uopće došlo do nastanka „Nevenovaca“?

Iako smo se problematikom osoba s teškoćama u razvoju bavili i ranije kroz naš informativni program i povremene tematske emisije, sustavno pojavljivanje programskih sadržaja koji obrađuju teme vezane uz život osoba s teškoćama u razvoju u programu Radio Đakova započinje s emisijom „Nevenovci“. Prva emisije emitirana je početkom 2016. godine,  a inicijativa je krenula s našeg radija, na prijedlog direktorice Mirjane Adrić. Potaknuti tada činjenicom da u našem gradu već godinama, a prošle je  godine obilježena 50. obljetnica, djeluje Udruga za pomoć osobama s teškoćama u razvoju „Neven”, željeli smo njihov svakodnevni višegodišnji rad i skrb o osobama s teškoćama približiti najširoj đakovačkoj javnosti. Emisiju smo i nazvali po toj udruzi, no vrlo brzo emisija je izišla iz tih okvira i postala sveprisutna kada je riječ o problematici osoba s teškoćama. Odmah smo počeli pratiti rad i drugih udruga koje djeluju na području Đakovštine, ali i šire, a koje okupljaju osobe s teškoćama i invaliditetom. Emisija je na programu  svake srijede, osim ljetnih mjeseci, od 13:30 do 14:00 sati.

AUTORIZIRANO: Na koji način je koncipirana – kakve teme obrađujete, tko su vam sugovornici?

Emisija traje tridesetak minuta od kojih je dvadesetak minuta govornog sadržaja. Obično u uvodu najavljujemo temu i predstavljamo gosta ili goste, a u nastavku emisije relevantni sugovornici opširnije govore  o odabranoj  temi.  Teme su različite; od životnih priča osoba s teškoćama koje same pričaju o svom životu ako su u stanju jasno artikulirati svoja razmišljanja, njihovih roditelja i rodbine koja se brine o njima, do stručnjaka različitih profila,  edukacijskih rehabilitatora, odnosno defektologa, psihologa, asistenata, fizioterapeuta,  liječnika, sveučilišnih profesora, predstavnika Crkve,  svećenika, časnih sestara, domaćih i stranih sugovornika čija iskustva prenosimo široj javnosti. Nema tabu tema, a teme su životne, najčešće se odnose na položaj osoba s teškoćama u razvoju u našem društvu, zatim na probleme u ostvarivanju njihovih prava, zapošljavanje, a nedavno smo jednu emisiju posvetili i temi seksualnosti osoba s teškoćama i invaliditetom o čemu se ne govori tako često. Nastojimo, dakle, osluškivati i pratiti sve ono što je na bilo koji način povezano uz osobe s teškoćama, bilo da je riječ o lokalnim temama i sugovornicima ili o širim društvenim temama.    Kroz emisiju „Nevenovci” nastojimo biti glas onih koje se često iz razno raznih razloga ne čuje. Isto tako, pratimo i podržavamo kroz emisiju nastojanja da konačno  đakovački „Nevenovci“, odnosno članovi Udruge Neven riješe problem svojih prostorija, odnosno trajnog smještaja jer sada djeluju na nekoliko lokacija u gradu.

AUTORIZIRANO: Pamtite li neku situaciju vezanu uz emisiju koja Vam je posebno draga?

U pravilu, svaka emisije u kojoj donosimo konkretnu životnu priču  osobe s teškoćama u razvoju pobudi veliko zanimanje i potakne na razmišljanje, a ponekad i konkretne poteze u smislu pomoći. Bilo je dosad  puno takvih emisija, puno teških priča, „otvaranja duše”  i ispovijesti, posebno majki koje prolaze kroz različite situacije i krize suočavajući se najprije  s činjenicom da su rodile dijete s  teškoćama u razvoju, a nakon toga i prolazeći kroz teške situacije kako bi se izborile za što bolje uvjete skrbi za svoje dijete jer su u takvim situacijama  počesto prepuštene same sebi, lutanju od vrata do vrata jer sustav, nažalost,  još uvijek nije tako postavljen da im u tome olakša situaciju. Takvim pričama, osim što upozoravaju na propuste u sustavu skrbi o osobama s teškoćama,  istodobno svjedoče o  ljubavi, predanosti, žrtvi i, kako mnoge od njih kažu,  „blagoslovu” koji dožive kroz takvo dijete. Slično govore, a puno ih se izredalo kroz ovaj ciklus emisija, i svi oni koji rade kao profesionalni djelatnici ili volonteri u udrugama i ustanovama koje skrbe o osobama s teškoćama. Snimajući na terenu materijale za emisiju bude, dakako, raznoraznih situacija pa tako i onih  lijepih i smiješnih, vedrih i duhovitih, spontanih i nepredvidivih. Nastojimo što vjernije prenijeti ih kroz emisiju, a jedna takva koja je pobudila veliko zanimanje  javnosti  je „Božić s Bantom i Jozom”, braćom koja su  ostala bez roditelja i žive sami uz svakodnevnu skrb njihove, kako je zovu,   „druge mame” – Nevenke Tokić,  djelatnice Centra za socijalnu skrb. 

AUTORIZIRANO: Kakav značaj, po Vašem mišljenju, ima Udruga Neven za lokalnu zajednicu i kako biste ocijenili integraciju osoba s teškoćama u Vašoj sredini?

Najkraće rečeno, kroz dosadašnjih pedeset godina djelovanja Udruga Neven uspjela se izboriti za „pravo javnosti” osoba s teškoćama u našoj sredini. Naime, sve je manje čudnih pogleda, pogleda sažaljenja, a ponekad i ruganja, kada ih se vidi u šetnji gradom jer su sve više uključeni u život ove lokalne zajednice.  Danas je to postala uobičajena praksa da se članovi Udruge Neven pojavljuju na različitim manifestacijama, programima, da sami govore o sebi i svojim problemima, ali i da drugi govore o njima. Samo na taj način  moguće je doći do njihove potpune integracije  i prihvaćanja, što je i cilj.

AUTORIZIRANO: Zašto je po Vama važno da svi u javnom prostoru više govorimo o problemima osoba s teškoćama?

To je jedini način da se sruše i one posljednje barijere, i mentalne i fizičke, kada je u pitanju odnos prema osobama s teškoćama i njihovo prihvaćanje u društvu. Počesto je upravo neinformiranost i neupućenost  te strah od nesnalaženja u pristupu i komunikaciji s osobom s teškoćama uzrok problema. Njima ne treba sažaljenje i lažna solidarnost nego pristup kao i svakoj drugoj osobi. Tek tada će biti punopravni članovi društva.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

GALERIJA FOTOGRAFIJA