Prof Tajana već 8 godina volontira u ‘Osmjehu’ iz Pleternice: ‘Svakome bih preporučila isto’

Prof Tajana već 8 godina volontira u 'Osmjehu' iz Pleternice: 'Svakome bih preporučila isto'

Koliko ljude može oplemeniti rad s osobama teškoćama najbolje znaju oni koji u udrugama koje okupljaju takve osobe volontiraju godinama. Među takvim, plemenitim i nesebičnim ljudima je i profesorica Tajana Čengić koja u Udruzi za pomoć djeci s posebnim potrebama i poteškoćama u učenju ''Osmjeh'' iz Pleternice volontira već osam godina, od 2017. Do volontiranja je, otkriva nam, došlo na prijedlog i poziv majke zaposlenice udruge Darie koju je privatno poznavala.

Početni strahovi

-Ja sam u to vrijeme bila nezaposlena, odnosno čekala sam stručno usavršavanje u školi, budući da sam profesor po struci, pa mi se ovo učinilo kao odlična ideja da si ispunim dane dok čekam stažiranje, a i da se usavršim u radu s djecom. I eto me još uvijek ovdje, sretna kad mogu doći u udrugu i raditi s djecom – priča nam Tajana.

Ona trenutno u udruzi volontira i radi na projektu kao vanjski stručni suradnik, odnosno kao učitelj koji s djecom radi edukativne i kreativne radionice. Češće radi individualno, a ponekad i u skupini. S djecom piše domaće zadaće, usavršava određena područja rada, kao što su čitanje, pisanje slova, računanje, a radi se, kaže, i na finoj motorici i grafomotorici.

Tajana priznaje kako je prije početka volontiranja u ''Osmjehu'' imala određene strahove.

Smatrala sam da rad s djecom i osobama s intelektualnim teškoćama čovjeka svakako oplemenjuje i ispunjava. Ipak, prije samog početka rada, bilo me je strah da me djeca neće prihvatiti i da se neću znati snaći u određenim izazovnim situacijama. To svakako dolazi s iskustvom i nekako sam uvijek spontano i smireno rješavala izazovne situacije, iako ih nije bilo puno. Ono što se promijenilo vrlo brzo nakon što sam krenula raditi s djecom je to da je strah potpuno nestao, a pojavilo se zadovoljstvo i ispunjenost jer sam vidjela koliko djeca vole i uživaju kad im se posvetim – kaže naša sugovornica.

Ljepota u malim stvarima

To ju je iskustvo itekako oplemenilo, dodaje, i pridonijelo tome da više cijeni „male“ stvari u životu, kao što je iskren osmijeh i zagrljaj korisnika, njihov napredak i znanje koje usvajaju iako imaju poteškoća.

-Za članove udruge je korisno da što više volontera radi s njima, pogotovo oni koji će redovito dolaziti i posvetiti im se jer se na taj način stvaraju čvrsti odnosi koji pridonose da članovi i djeca napreduju, da su sretni i ispunjeni i da osjećaju da i oni mogu puno toga napraviti iako imaju određene poteškoće. Svaki mali korak i napredak za njih je veliki i uvijek to proslavljamo i hrabrimo ih da tako nastave i dalje – tumači Tajana.

Dodaje kako bi svima preporučila volontiranje u ''Osmjehu'' ili nekoj sličnoj udruzi.

-Preporučila bih to svima jer, svaki put kada budu volontirali, lice će im biti ispunjeno osmijehom. Ovakav rad definitivno ispuni i oplemeni čovjeka, otvara mu mogućnosti za rast i razvoj na toliko važnih područja jer osim što učimo djecu i članove udruge, mi učimo i od njih puno toga: učimo biti u trenutku, posvetiti se onome što radimo, slaviti male pobjede i korake, veseliti se tome. Volontiranje u „Osmjehu“ definitivno popravi raspoloženje nakon napornog radnog dana, to garantiram – smije se Tajana.

Važnost integracije

Bilo bi sjajno kad bi svi razmišljali na taj način, međutim činjenica je d se o takvim temama kod nas još uvijek ne govori dovoljno. Svjesna je toga i Tajana.

-Smatram da bi se moglo više govoriti i više integrirati osobe s poteškoćama u društvu. Zadnjih nekoliko godina to se znatno popravilo, ali svakako ima još mjesta za napredak i više medijske posvećenosti ovakvim divnim ljudima. Također, voljela bih kada bi ih se više integriralo u društvo u smislu zapošljavanja, da i oni osjete da mogu biti korisni društvu i ispunjeni – zaključuje naša sugovornica.

*Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

GALERIJA FOTOGRAFIJA