Međunarodni dan volontera 5. prosinca Dobri duh Ivančica Furlan – primjer posvećenosti i ljubavi prema radu s osobama s intelektualnim teškoćama

Međunarodni dan volontera 5. prosinca

Dobri duh Ivančica Furlan – primjer posvećenosti i ljubavi prema radu s osobama s intelektualnim teškoćama

Povodom Međunarodnog dana volontera, 5. prosinca 2024., razgovarali smo s Ivančicom Furlan, ženom čija je volonterska priča primjer kako ljubav prema pomaganju može postati životni poziv. Ivančica, danas 46-godišnjakinja, već šest godina, pomaže, radi i djeluje u OSIT Bjelovar, udruzi koja okuplja osobe s intelektualnim teškoćama. Njezin je put od volonterke do zaposlenice u udruzi inspiracija je za sve.

Kako ste započeli svoje volontiranje u OSIT-u?

Prije šest godina prvi put sam došla u OSIT kao osobni asistent jednom korisniku. Nakon što je ta suradnja završila (Jozo je otišao u dom), nastavila sam dolaziti – jednostavno sam se zaljubila u udrugu i ljude koji su njezin dio. Počela sam pomagati gdje god je trebalo i s vremenom se to pretvorilo u nešto više. Na kraju sam se i zaposlila – prvo kao vozačica, a danas vodim kulinarske radionice. Rad s korisnicima postao je moj život.

Što vas je najviše promijenilo u radu s osobama s intelektualnim teškoćama?

Volontiranje i rad u OSIT-u promijenili su moj pogled na život. Svi mislimo da imamo "pun kufer problema", no kad dođete u udrugu i vidite s čime se nose korisnici i njihove obitelji, shvatite što su pravi problemi. U usporedbi s njihovim izazovima, moji su problemi mali i nebitni. Na neki način, ovaj me rad izliječio od nepotrebnih kompleksa i dao mi drugačiju perspektivu. Naučila sam biti zahvalnija, suosjećajnija i ispunjenija.

Uvijek sam bila odgajana da pomažem starijima i bolesnima. To je nešto što nosim iz kuće i što mi je usađeno od malih nogu. Nažalost, vidim da je takva kultura pomaganju danas pomalo izgubljena i to me rastužuje. Pojam volontera trebao bi biti sinonim za prijatelja i susjeda – nešto što je normalno. Pomagati ljudima u potrebi ne bi trebalo biti iznimka, već pravilo.

Koju poruku imate za one koji razmišljaju o volontiranju?

Volontiranje vas mijenja na najpozitivniji način. Pruža osjećaj svrhe i povezanosti s drugima. Pomaganjem drugima obogaćujete i sebe. Ponekad nije potrebno puno – osmijeh, podrška ili malo vremena mogu značiti čitav svijet nekom drugome. Svima bih preporučila da pokušaju volontirati, pa čak i na kratko. Sigurna sam da će ih to iskustvo obogatiti i promijeniti nabolje.

Možda ova priča Ivančice Furlan koja svojim primjerom pokazuje kako volontiranje može prerasti u ljubav i poziv, bude poticaj nekom drugom. Na Međunarodni dan volontera, ali i svaki dan, važno je prisjetiti se koliko volontiranje znači zajednici i kako nas povezivanje s drugima, može učiniti boljim ljudima. Ono najvažnije je da najčešće pomažemo „onih dana u godini“, a zapravo potrebiti žive kao i svi mi 365 dana u godini.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

GALERIJA FOTOGRAFIJA