Hladan tuš na početku nove školske godine: Može li jedan pomoćnik u nastavi brinuti o više djece s teškoćama?

Uoči početka nove školske godine roditelje djece s teškoćama u razvoju, među kojima su i djeca s intelektualnim teškoćama, dočekao je hladan tuš. Ministarstvo znanosti i obrazovanja odlučilo je izmijeniti Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, vrativši u uporabu odluku koja je van snage bila nekoliko godina. Ona podrazumijeva da u razrednim odjelima u kojima je više učenika s teškoćama bude samo jedan asistent u nastavi, maksimalno dvoje uz dozvolu osnivača škole odnosno nadležnog Grada ili Županije.

Neugodno iznenađeni

Podsjetimo, do sada je svako dijete s teškoćama imalo vlastitog asistenta, tek je u nekim školama dvoje djece dijelilo jednog pomoćnika. Ministarstvo spomenutim izmjenama vjerojatno želi doskočiti problemu nedostatka pomoćnika u nastavi kojih je u Hrvatskoj trenutno šest tisuća, a djece koja trebaju njihovu uslugu, procjenjuje se, oko 10 tisuća. Iako su i tijekom javnog savjetovanja mnogi upozorili kako takav prijedlog nije dobar, prvenstveno za djecu s teškoćama, a onda i same pomoćnike, on je usvojen i uvršten u izmijenjeni pravilnik.

Te su izmjene neugodno iznenadile roditelje i same asistente pa su uoči počeka škole reagirale brojne udruge i pojedinci koji traže da se stvari vrate na staro te da se izmjene Pravilnika preispitaju.

Tako je, primjerice, novosti kritizirala i dugoselska Udruga „Rastem u spektru“, koja okuplja djecu s autizmom i njegove roditelje, pomažući im oko ostvarivanja prava.

-Nedavna promjena pravilnika donijela je poboljšanja u uvjetima za pomoćnike u nastavi. Međutim, nepromišljeno su ostavljene stavke 9. i 10. članka 5, koje određuju da u posebnom razrednom odjeljenju može biti samo jedan pomoćnik, s mogućnošću dodavanja još jednog samo uz odobrenje osnivača škole. Kako školska godina uskoro počinje, postoji velika zabrinutost zbog toga što djeca u posebnim razrednim odjeljenjima riskiraju ostati bez svojih pomoćnika. Ove stavke treba hitno revidirati kako bi se osigurala odgovarajuća podrška i kvalitetna nastava za svu djecu koja je potrebna – poručili su iz Udruge.

Stručnjaci koji rade s djecom s teškoćama u razvoju napominju kako se takvi učenici, i bez ovakvih otežavajućih okolnosti, susreću sa sasvim dovoljno izazova u školi, i to na dnevnoj bazi. Mnogi strahuju kako će zbog ove promjene kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa biti značajno narušena, a školarci s teškoćama stavljeni u neravnopravni položaj u odnosu na zdravu djecu.

Novosti iz resornog ministarstva kritiziraju i sami pomoćnici u nastavi koji kažu kako je jednostavno nemoguće da jedan asistent zadovolji potrebe troje ili više učenika s teškoćama jer je riječ o individualcima i svako dijete ima svoje specifične zahtjeve te metode rada. O svemu su se oglasili iz Udruge pomoćnika u nastavi.

Individualni slučajevi

-Stav udruge je kako je sporni članak zakona previše kruto napisan obzirom da se radi o djeci sa teškoćama i da su te teškoće uistinu različite i treba im se pristupati individualno. Moramo naglasiti kako je u nekim razredima uistinu moguć rad dvoje učenika, međutim u nekim razredima to jednostavno nije moguće. Potencijalno rješenje vidimo u tome da struka ode u sporne razrede na poziv ravnatelja i na temelju viđenog donese odluku o potencijalnom povećanju broja pomoćnika u nastavi u određenom odjelu – poručuju iz Udruge.

I dok većina negoduje zbog rasporeda pomoćnika u nastavi, izmijeni Pravilnik donio je i neke pozitivne promjene vezane uz status asistenata. Oni će tako od ove školske godine imati minimalnu satnicu od 7,5 eura bruto, a ugovori će im vrijediti tijekom cijele godine. Do sada su se oni prekidali s krajem svake školske godine. K tome, novi Pravilnik predviđa i edukacije i dodatna usavršavanja za asistente. Iako je riječ o pomaku na bolje, mjesta za napredak još uvijek ima pa se zaposleni u ovoj branši nadaju kako će im u budućnosti biti uređeno i pitanje koeficijenata, standarda zanimanja te druga prava koja su riješena kod drugih zaposlenih u sustavu odgoja i obrazovanja.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.