Nema boljeg početka radnog tjedna od odlaska u knjižnicu

Nema boljeg početka radnog tjedna od odlaska u knjižnicu – složno će reći korisnici Udruge OSIT Bjelovar, koji svakog ponedjeljka i petka s osmijehom ulaze u prostore Narodne knjižnice „Petar Preradović“. Ondje ih dočekuju poznata lica – Brankica i Snježana, knjižničarke koje s velikom pažnjom i toplinom pripremaju zanimljive i poticajne sadržaje.

„Danas smo se družili uz more“, prepričavaju iz udruge. „Pročitali smo dvije vesele i duhovite morske priče, razgovarali o životu u moru, imenovali morske životinje, a zatim smo se kreativno izrazili izrađujući vlastite ribice. Smijeha i zabave nije nedostajalo, a osjećaj opuštenosti i zadovoljstva bio je prisutan cijelo vrijeme. Ovakva druženja nam puno znače i već se veselimo sljedećem susretu!“

Od projekta do trajne aktivnosti

Kako objašnjava Mario Blaha, tajnik Udruge OSIT Bjelovar, suradnja s knjižnicom započela je kao dio projektnog programa, ali je vrlo brzo prerasla u redovnu aktivnost jer su korisnici na nju iznimno dobro reagirali.

„Odlazak u knjižnicu dvaput tjedno u početku je bio osmišljen kao kulturno-edukativna aktivnost unutar projekta. Međutim, kad je projekt završio, korisnici su pokazali interes i želju da nastavimo s dolascima. Vidjeli smo koliko im to koristi – razvijaju komunikacijske vještine, poboljšavaju pažnju i koncentraciju, osjećaju se prihvaćeno i uključeno. Aktivnosti u knjižnici danas su jedan od važnih oblika radne terapije koju provodimo“, pojašnjava Blaha.

Knjižničarke koje poznaju potrebe korisnika

Veliku ulogu u uspjehu ove aktivnosti imaju i djelatnice knjižnice „Petar Preradović“. Brankica vodi susrete ponedjeljkom, a Snježana petkom. S vremenom su stekle povjerenje korisnika, prilagodile sadržaje njihovim mogućnostima i željama, te stvorile sigurno, podržavajuće okruženje.

„Za mene je to jedno posebno iskustvo“, kaže Brankica. „Priprema susreta s korisnicima OSIT-a nije samo posao, to je radost. Biramo teme koje su bliske i zanimljive – more, šuma, godišnja doba, bajke… Pričamo priče, čitamo, razgovaramo, izrađujemo rukotvorine. Korisnici se uključuju s puno entuzijazma, a često i sami predlažu ideje.“

Snježana dodaje da su kroz ove susrete razvili iskreno međusobno povjerenje.

„Oni su naši redoviti posjetitelji, dio naše knjižnične zajednice. Puno učimo jedni od drugih. Njihova spontanost i otvorenost podsjećaju nas na prave vrijednosti – strpljenje, zahvalnost, prisutnost u trenutku“, ističe Snježana.

Dobrobiti za korisnike i zajednicu

Sudjelovanje u knjižničnim aktivnostima korisnicima donosi niz koristi – od emocionalnog zadovoljstva, osjećaja pripadnosti, razvijanja socijalnih i kognitivnih vještina, do poticanja samopouzdanja i izražavanja kroz kreativne sadržaje.

S druge strane, i lokalna zajednica profitira. Ovakvi oblici inkluzije doprinose razbijanju predrasuda prema osobama s intelektualnim teškoćama, promiču vrijednosti zajedništva, tolerancije i društvene odgovornosti. Knjižnica postaje više od prostora za knjige – ona postaje središte susreta, učenja i prihvaćanja.

„Često nas pitaju – kako možete znati da to ima smisla? A mi kažemo – pogledajte njihova lica kad sjednu za stol s knjigama, kad se nasmiju nekoj priči, kad ponosno pokažu ribicu koju su izradili. Tu je sva potvrda koju trebamo“, zaključuje Mario Blaha.

*Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

GALERIJA FOTOGRAFIJA