INTERVJU – IGOR RUŽIĆ, predsjednik Udruge za autizam – Zagreb

INTERVJU – IGOR RUŽIĆ, predsjednik Udruge za autizam – Zagreb
 

„Sustav je u UAZ-u našao jeftinijeg pružatelja usluge – i onda ga pustio da pukne“

„Zašto Udruga za autizam Zagreb gasi stanovanje?“

autorizirano.hr: Gospodine Ružić, što se zapravo dogodilo, zašto Udruga za autizam Zagreb prestaje pružati uslugu organiziranog stanovanja?

Igor Ružić: U utorak, 11. studenoga 2025., službeno je prestao rad zajednice organiziranog stanovanja u Mostarima, u adaptiranoj zgradi područne škole u Općini Dubrava. Zajednicu u Novom Jelkovcu je još 1. kolovoza 2025. preuzeo Centar za autizam Zagreb. Većina korisnika je zbrinuta – dio u organiziranom stanovanju Centra za autizam Zagreb, dio u smještaju Centra za rehabilitaciju Stančić – a zaposlenici su prešli u srodne ustanove i organizacije civilnog društva. UAZ prestaje s pružanjem usluge zato što je ona nakon petnaest godina jednostavno postala financijski, kadrovski i sistemski neodrživa.

autorizirano.hr: Krenimo od početka, kako je nastao program organiziranog stanovanja UAZ-a?

Igor Ružić: Ideja se razvijala još prije 2010. godine, u vrijeme kad je deinstitucionalizacija bila velika tema, i u kontekstu približavanja Hrvatske Europskoj uniji. UAZ je, predvođen dugogodišnjom predsjednicom Slavicom Dujmović, iskoristio taj „val“ i uz pomoć inozemnih fondacija, roditelja korisnika i stručne podrške Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, osobito profesorice Jasmine Frey Škrinjar, pokrenuo eksperimentalnu fazu organiziranog stanovanja od 2010. do 2013. godine.
Od 2013. ušli smo u mrežu pružatelja socijalnih usluga. Imali smo ambiciju stvoriti rehabilitacijske životne zajednice po uzoru na razvijene zemlje – mjesta gdje odrasle osobe iz spektra autizma mogu živjeti uz podršku, ali s očuvanom individualnošću i intimom.

autorizirano.hr: Na čemu je bio baziran financijski model i gdje je „puklo“?

Igor Ružić: Cijeli program financijski je počivao na tzv. Glavarini, cijeni socijalne usluge po korisniku koju UAZ-u isplaćuje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Tom glavarinom morali smo pokriti sve: od plaća do hrane, energenata, lijekova, održavanja prostora i vozila.
Ta je cijena od početka bila ili neodrživa, ili jedva održiva. UAZ je svake godine zagovarao povećanje glavarine za nedržavne pružatelje, slao dopise, pregovarao. Glavarina je rasla, ali ne dovoljno da prati potrebe korisnika, rast troškova, inflaciju, uvođenje eura, rast minimalne plaće i sve ostale promjene. Državne ustanove dobivaju bitno veću glavarinu za istu, pravilnicima propisanu uslugu, dok smo mi, s istim ili težim korisnicima, ostali između čekića i nakovnja.

autorizirano.hr: Kakav je položaj UAZ-a u odnosu na sustav – jeste li tretirani kao ustanova ili kao udruga?

Igor Ružić: To je jedan od ključnih problema. Za roditelje i korisnike mi smo de facto ustanova – mjesto u kojem im djeca žive i primaju skrb. Za sustav smo, međutim, „samo“ organizacija civilnog društva: Ministarstvo nam nije osnivač, pa ne preuzima odgovornost kao prema ustanovama, iako ovisimo o njegovim odlukama o visini glavarine.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom nam je otvoreno rekao: „Sustav je u UAZ-u pronašao jeftinijeg pružatelja usluge.“ Ministarstvo pak priznaje da zna kolika nam je glavarina potrebna, ali da je od ovog Ministarstva nećemo dobiti. Tu se zorno vidi ta „čardak ni na nebu ni na zemlji“ pozicija nedržavnog pružatelja.

autorizirano.hr: Često se kao rješenje spominje samoprihodovanje kroz donacije, projekte i sponzorstva. Zašto to nije dovoljno?

Igor Ružić: UAZ je stalno radio na tome, od humanitarnih akcija do traženja sponzora i donatora. No za program organiziranog stanovanja trebate kontinuirani, predvidivi priljev sredstava, a ne jednokratne kampanje.
Broj korisnika je relativno mali, što nas čini manje „vidljivima“ i atraktivnima donatorima. Projektno financiranje ne smije pokrivati ono što glavarina već formalno pokriva, jer bi to bilo dvostruko financiranje, možemo ga koristiti tek periferno, uglavnom za infrastrukturu. Sustavna podrška, primjerice Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, namijenjena je administraciji, a ne pokrivanju rupa u usluzi.
Participacija roditelja je ograničena i socijalno nepravedna – njihova djeca imaju pravo na uslugu temeljem rješenja Zavoda za socijalni rad. Sve skupa: raznolika, ali nedovoljna i nestabilna financijska slika koja ne može konkurirati državnim ustanovama i privući nove djelatnike za iznimno zahtjevan rad.

autorizirano.hr: U jednom ste trenutku pokušali i strateški iskorak s EU projektom „Naš plavi svijet“. Što se dogodilo s tim projektom?

Igor Ružić: Projekt „Naš plavi svijet – osnivanje naše treće životne zajednice osoba iz spektra autizma“ bio je hrabar pokušaj rasta. Financiran je iz Europskog fonda za regionalni razvoj, kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.–2020. Adaptirali smo staru zgradu područne škole u Donjem Vukšincu europskim sredstvima, slično kao što smo vlastitim snagama prenamijenili školu u Mostarima 2010. godine.
Kuća je završena uredno, bez dubioza – to potvrđuju i interne i vanjske revizije. No kad je 2024. građevinski dio projekta završen, program organiziranog stanovanja već je pokazivao sve znakove neodrživosti: nismo mogli naći ni zamjenu za postojeće zaposlenike, a kamoli popuniti novu zajednicu koja je još i skuplja za održavanje. Zato u Donjem Vukšincu usluga nije ni pokrenuta.

autorizirano.hr: Kako je onda došlo do odluke o prestanku pružanja usluge?

Igor Ružić: Na redovnoj Skupštini u prosincu 2024. članstvo smo otvoreno upozorili da 2025. neće biti godina „krpanja“, nego da moramo ozbiljno pregovarati s Ministarstvom, pa i uz mogućnost promjene ili prestanka programa. Skupština je to jednoglasno podržala.
Kroz tripartitne pregovore s Ministarstvom i Gradskim uredom za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, uz konzultacije s Uredom pravobranitelja, u ožujku 2025. postigli smo načelan dogovor: program organiziranog stanovanja preuzet će ustanove čiji su oni osnivači.
Centar za rehabilitaciju Stančić trebao je preuzeti zajednicu Mostari, a Centar za autizam Zagreb zajednicu u Novom Jelkovcu. Preuzimanje je značilo korisnike, zaposlenike i prostore – uz bolje plaćena radna mjesta u sustavu ustanova.
Kako se, međutim, dio dogovorenog plana nije realizirao zbog spore i neučinkovite administracije u Ministarstvu, UAZ je na Izvanrednoj skupštini 11. kolovoza 2025. jednoglasno donio Odluku o prestanku pružanja usluge organiziranog stanovanja, s rokom od 90 dana, kako zakon nalaže.

autorizirano.hr: Spomenuli ste da se kod preuzimanja zajednice Mostari „spotaknulo“ na EU projekt. Što to konkretno znači?

Igor Ružić: Centar za rehabilitaciju Stančić iskazao je interes za preuzimanje Mostara, što je logično jer mu je sjedište u istoj županiji, a osnivač mu je Ministarstvo. No status projekta „Naš plavi svijet“ i europske infrastrukture u Donjem Vukšincu zakomplicirao je stvari.
Dok Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU ne postignu dogovor o statusu i budućoj namjeni tog objekta, preuzimanje zajednice Mostari u prvotno planiranom obliku nije bilo moguće.
Znajući da nam rokovi istječu, morali smo sami osigurati zbrinjavanje korisnika – i uspjeli smo: većina je sada u Centru za autizam Zagreb i Centru za rehabilitaciju Stančić, ili su na korak od finalnog rješenja.

autorizirano.hr: Što to sve znači za budućnost UAZ-a kao organizacije?

Igor Ružić: Sudbina projekta „Naš plavi svijet“ u Donjem Vukšincu sada je ključ. Ako nadležna ministarstva priznaju objektivne razloge zašto u toj infrastrukturi ne možemo sami pokrenuti uslugu u punom opsegu, UAZ može ući u partnerski odnos s državnim pružateljem – i tako osigurati da objekt ipak bude namjenski korišten.
Tada ćemo morati odlučiti i što dalje s prostorom zajednice Mostari: cilj je da ostane u funkciji skrbi za osobe iz spektra autizma, ali na održivim temeljima. Paralelno već radimo na proširenju prostornih i kadrovskih kapaciteta Dnevnog programa UAZ-a u sjedištu te na širenju palete socijalnih usluga.
Želimo zadržati partnerske odnose s Centrom za autizam Zagreb i Centrom za rehabilitaciju Stančić – tu su i kadrovske i korisničke, ali i vrijednosne veze.

autorizirano.hr: Je li ovo kraj jedne priče ili kraj UAZ-a?

Igor Ružić: Ovo jest kraj jedne velike priče, programa organiziranog stanovanja koji je trajao petnaest godina. Ali to ne mora i ne smije biti kraj UAZ-a.
Nažalost, ova priča dobro pokazuje kako u Hrvatskoj funkcionira odnos prema nedržavnim pružateljima socijalnih usluga: sveobuhvatno, sustavno nesustavno i nesustavno sustavno. Posebno kada je riječ o jednoj od najugroženijih skupina – odraslim osobama iz spektra autizma, kojima je potrebna 24-satna skrb, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini.
Ovo je priča koja je i nelijepa i realna. Takva kakva jest – upravo takva ne bi smjela biti.

autorizirano.hr: Kome na kraju želite zahvaliti?

Igor Ružić: Prije svega dugogodišnjim sponzorima i donatorima, Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji, Općini Dubrava, Općini Kloštar Ivanić te svim pravnim i fizičkim osobama koje su godinama pomagale program, izravno ili neizravno.
Ali ponajviše zaposlenicima – asistentima, stručnim suradnicima, svima koji su nemoguće činili mogućim i omogućili da program ovako dugo traje unatoč svemu. Bez njih UAZ ne bi izdržao ni blizu ovih petnaest godina organiziranog stanovanja.
Njima svima, od srca hvala.