Radna terapija i sveobuhvatna podrška osobama s intelektualnim teškoćama: kroz osnaživanje, samostalnost i ogroman rad na kvaliteti života
Radna terapija i sveobuhvatna podrška osobama s intelektualnim teškoćama: kroz osnaživanje, samostalnost i ogroman rad na kvaliteti života
Radna terapija je zdravstvena profesija usmjerena na omogućavanje samostalnosti i povećanje kvalitete života pojedinaca koji se suočavaju s različitim fizičkim, emocionalnim ili kognitivnim izazovima. Kroz ovu terapiju, stručnjaci pomažu ljudima u razvijanju vještina potrebnih za svakodnevno funkcioniranje u osobnom i profesionalnom životu, bilo da se radi o rehabilitaciji nakon ozljede, usvajanju novih obrazaca ponašanja ili savladavanju prepreka u učenju i komunikaciji.
Radni terapeuti koriste razne pristupe i metode koje su prilagođene individualnim potrebama korisnika. Kombinirajući znanja iz područja medicine, psihologije i sociologije, ovi stručnjaci nastoje pojedincima pružiti podršku u postizanju maksimalne moguće samostalnosti. Poseban naglasak stavlja se na radnu terapiju za osobe s intelektualnim teškoćama, gdje je cilj terapije pomoći korisnicima da uspješno sudjeluju u svakodnevnim aktivnostima i razviju socijalne vještine koje im omogućuju bolju uključenost u zajednicu.
Razgovarali smo s radnim terapeutkinjama bacc. therap.occup Majom Uhlir Bosorić, bacc. therap.occup Ivanom Smola Anđal i bacc. therap.occup Martinom Višćević, koje su nam približile važnost radne terapije, osobito u radu s odraslim osobama s intelektualnim teškoćama. Govorile su o metodama, primjerima iz prakse i o ulozi roditelja ili skrbnika u terapijskom procesu, naglašavajući kako pravovremena podrška i prilagođen pristup mogu značajno poboljšati svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života korisnika.
Što biste rekle, koliko je radna terapija važna za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama?
Maja Uhlir Bosorić: Radna terapija uvelike pomaže osobama s intelektualnim teškoćama da postignu veću samostalnost u svakodnevnom životu. Iako ja u ovom trenutku radim s drugim osobama s mentalnim teškoćama ili kombinacijom iz spektra mentalnih oštećenja i intelektualnih oštećenja, različitih dijagnoza, kroz iskustvo mogu reći da nam je cilj gotovo uvijek sličan ili isti. Između ostalog, omogućiti im bolje prilagođavanje i neovisnost u obavljanju različitih životnih aktivnosti – od osobne higijene i oblačenja do komunikacije i jednostavnih poslova u zajednici. Pristupi koje koristimo usmjereni su na jačanje njihovih kognitivnih sposobnosti i razvoju praktičnih vještina, pri čemu terapija može biti prilagođena njihovim individualnim potrebama i specifičnostima.
Ivana Smola Anđal: Tako je. U radu s odraslim osobama s intelektualnim teškoćama važno je kontinuirano raditi na jačanju njihovih socijalnih i komunikacijskih vještina, jer im to olakšava interakciju s drugima. Radna terapija pomaže im u prevladavanju izazova koje susreću u svakodnevnim zadacima. Jedan od glavnih ciljeva je da postignu maksimalnu moguću neovisnost, a pritom i samopouzdanje.
Martina Višćević: Osim samostalnosti, radna terapija usmjerena je i na poboljšanje kvalitete života odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. Radimo na jačanju vještina samozbrinjavanja, što može uključivati sve – od vježbanja finih motoričkih vještina do kognitivnih vježbi koje poboljšavaju pamćenje, koncentraciju i sposobnost donošenja odluka. Terapija je prilagođena svakome ponaosob, što nam omogućava da osmislimo praktične metode i strategije koje podržavaju njihovu samostalnost.
Kako u radnoj terapiji surađujete s roditeljima ili skrbnicima odraslih osoba s intelektualnim teškoćama?
Maja Uhlir Bosorić: Suradnja s roditeljima i skrbnicima je izuzetno važna. Roditelji su često prvi koji primjećuju napredak ili poteškoće kod svojih članova obitelji, i zato nas informiraju o specifičnostima svakodnevnog života korisnika. Na primjer, savjetujemo roditelje kako kod kuće primijeniti tehnike koje koristimo u terapiji, ukoliko su osobe smještene u neku ustanovu, sve se odluke donose na razini stručnog tima. Ako primjerice radimo na finim motoričkim vještinama, roditelji mogu s nama raditi na jednostavnim aktivnostima poput slaganja kockica ili prebacivanja sitnih predmeta, kako bi korisnik postigao što bolje rezultate. Iste aktivnosti ukoliko je korisnik u ustanovi, obavljaju se u sklopu njegovih radnih aktivnosti s nama radnim terapeutima sukladno planu stručnog tima.
Ivana Smola Anđal: Da, roditelji su važan dio terapijskog tima. Oni pomažu u primjeni stečenih vještina u stvarnom životu i mogu ih prilagoditi svakodnevnim situacijama. Na primjer, kod osoba s disleksijom i disgrafijom, radimo na strukturiranju jednostavnijih zadataka, a roditelji mogu kod kuće podučavati vještine praćenja zadataka, poput pisanja kratkih poruka ili pripreme listi za kupovinu, što može dodatno ojačati ono što učimo na terapiji. U praksi se pokazalo da neki roditelji zaista ozbiljno shvaćaju svoj zadatak i na tim se korisnicima zaista vidi napredak. No, rad je mukotrpan i ponekad iscrpljujući, uz uobičajene dnevne aktivnosti ponekad izostaje što se vidi i što nama ponekad ne olakšava posao. Uz to, osobe s kojima radimo su odrasle, pa je samim tim proces puno teži. Pa ipak, uvijek je moguć napredak iako puno sporiji i manje vidljiv ali tu je.
Martina Višćević: Ponekad roditelji sudjeluju u dijelu terapije (radionicama) kako bi naučili tehnike koje će kasnije kod kuće koristiti u svakodnevnim situacijama. Na primjer, roditelji se mogu uključiti u izradu jednostavnih predmeta, gdje su osobe s intelektualnim teškoćama izložene različitim podražajima koji ih potiču na obradu osjetilnih ali i ostalih informacija s kojima će se kasnije korisnici sretati u životu. Primjerice, odvajanje otpada, recikliranje predmeta, ponovna uporaba predmeta i slično. Nakon što mi nešto izradimo u udruzi roditelji mogu nastaviti provoditi vježbe i kod kuće, pružajući dodatnu podršku korisnicima.
Možete li nam reći kako se radna terapija provodi kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama?*
Maja Uhlir Bosorić: Terapija počinje procjenom ponašanja, gdje analiziramo svakodnevne aktivnosti korisnika i njegove interakcije u obitelji i zajednici. Na temelju procjene biramo tehnike koje će im najviše koristiti. Ovisno o težini intelektualnih poteškoća, radimo s korisnicima kroz tri faze: procjenu, provođenje terapije i evaluaciju rezultata. Sve prilagođavamo tako da odgovara potrebama korisnika i da rezultira dugotrajnim vještinama.
Ivana Smola Anđal: Na primjer, korisnicima koji imaju poteškoća s motoričkim vještinama nudimo aktivnosti koje ih potiču na razvoj fine motorike, poput crtanja, pisanja ili upotrebe kuhinjskog pribora. U fazi provođenja terapije, mi radni terapeuti kontinuirano pratimo napredak i prilagođavamo aktivnosti prema mogućnostima osobe, a redovite evaluacije omogućuju nam prilagodbu tretmana i daljnje usavršavanje vještina korisnika. Uz to, vodimo dnevnike rada u kojima se s odmakom vidi pomak kod korisnika.
Martina Višćević: Jedna od ključnih metoda je analiza aktivnosti, gdje dijelimo radnje na manje korake kako bi korisnici postupno savladavali pojedine dijelove svakodnevnih aktivnosti. Ako korisnik, recimo, želi naučiti obavljati svakodnevne zadatke kod kuće, razdvojit ćemo aktivnosti na korake: prvo odabir i slaganje odjeće, zatim oblačenje po točno određenom redoslijedu. To im omogućava da lakše savladaju cijelu aktivnost i kasnije je ponove samostalno. Slično je i s higijenom, iako se to čini jednostavna radnja, korisnicima je bezbroj puta potrebno objasniti kako oprati zube, zašto ih oprati i na koji način.
Radna terapija pruža sveobuhvatan pristup koji ima značajnu ulogu u životu odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. Fokusirajući se na razvoj samostalnosti, terapija omogućava korisnicima veću uključenost u zajednicu i povećava njihovo samopouzdanje. Suradnja s roditeljima i skrbnicima ključna je za uspješan ishod, jer im omogućava nastavak terapijskih vježbi u svakodnevnim situacijama, čime se dodatno podržava razvoj korisnika. Usmjerena radna terapija i rana intervencija igraju presudnu ulogu u postizanju što boljih rezultata, čineći značajan korak prema kvalitetnijem i neovisnijem životu za osobe s intelektualnim teškoćama.
Naše sugovornice imaju puno iskustva u radno-terapijskim aktivnostima koje se koriste za poboljšanje fizičkog, kognitivnog i socijalnog funkcioniranja kod osoba s različitim poteškoćama. Navele su neke iz prakse koju trenutačno provode.
Hipoterapija jedna od aktivnosti na koju korisnici iznimno dobro reagiraju.- dodaje Martina
Riječ je o terapijskom jahanju koje pomaže u razvoju ravnoteže, koordinacije i socijalnih vještina. Uz to, uči se kako brinuti za životinje. Isto tako, senzorna integracija u kojoj su aktivnosti usmjerene na poboljšanje obrade osjetilnih informacija i reakcija na podražaje, često kroz igru s različitim teksturama i materijalima. Ono što svi vole je terapija igrom u kojoj se koristi niz razvojnih socijalnih i emocionalnih vještina, to isto tako svi vole, kažu nam sugovornice jer potiče komunikaciju i smanjenje stres. Zatim provode vježbe fine motorike, aktivnosti poput slaganja kockica, crtanja ili korištenja alata za jačanje preciznosti pokreta ruku. Maja ističe da su radionice za svakodnevne aktivnosti podučavanje osnovnih životnih vještina poput pripreme jednostavnih obroka, oblačenja i osobne higijene. Rad u vrtu (hortikulturna terapija) fizička aktivnost i rad s biljkama potiču smirenje, osjećaj postignuća i odgovornosti, to je izuzetno dobro jer uz benefite koje ima rad u vrtu, vrijeme je provedeno na svježem zraku. – ističe Martina. Umjetničke radionice, dodatna su vrijednost jer osim što su kreativne aktivnosti poput crtanja, slikanja ili modeliranja za poticanje izražavanja i razvoja kognitivnih vještina, često se radovi prodaju, a sredstva koriste za kupnju novih materijala izlete i slično. Glazbena terapija, uglavnom se radi s vanjskim stručnim edukatorima iz područja glazbene kulture, a korištenje glazbe i ritma značajno utječe na poboljšanje socijalnih vještina, smanjenje anksioznosti i podizanje raspoloženja. Ja sviram flautu i jako često u udruzi OSIT Bjelovar sviramo – napominje Ivana te dodaje - pripremamo i mjuzikl iskreno svi se jako veselimo javnom
Ove aktivnosti omogućavaju razvoj ključnih vještina kroz strukturirani pristup prilagođen potrebama svakog pojedinca. Maja, Martina i Ivana, u jednom se slažu odabrale su zanimanje koje je plemenito, empatično, stručno. Posjeduju široko znanje iz različitih područja kao što su medicina, psihologija i pedagogija. Uz to, prilagodljivo je zanimanje, pristupa se specifičnim potrebama svakog korisnika. Inovativno je, djeluje kao podrška ili oslonac i osnažuje korisnika. U svakom slučaju je – ističu sugovornice - i motivirajuće jer zajedno se veselimo malim koracima i napretku svakog korisnika. U našem poslu nužno je surađivati s drugim stručnjacima u zdravstvenom timu kako bi pružili sveobuhvatnu skrb, a iz dana u dan smo orijentirani na korisnika i fokusirani na individualne ciljeve i potrebe osiguravajući im personalizirani pristup.
Lijepo je biti radni terapeut zaključak je ovog razgovora!
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
.
glazbena terapijaglazbene radionicehipoterapijaintelektualne teškoćekvaliteta života osoba s intelektualnim teškoćamaosnaživanjeosobe s intelektualnim teškoćamarad na kvaliteti životaradionicaradioniceradna terapijasamostalnostsenzorna integracijaterapija glazbomterapija igromvježbe fine motorike