Zvonimir o Kasačkom klubu Bjelovar

MOJE ISKUSTVO – KASAČKI KLUB BJELOVAR

U Kasačkom klubu Bjelovar upoznao sam vlasnicu Sandru Cerjanec, iako se nas dvoje poznajemo iz mladih dana. Naučio sam jahati i voditi brigu o konjima – od četkanja do čišćenja prostora gdje svakodnevno borave.

Moj odlazak u klub bio je za mene veliki događaj u životu, jer me zanimalo o konjima i njihovoj brizi. U klub sam išao svaka 2 tjedna sa svojim prijateljima iz Udruge OSIT i radnom terapeutkinjom Martinom Viščević.

Dana 16. svibnja 2025. u klubu je bila proslavljena rampa za konje. Projekt je to Srednje ekonomsko-birotehničke škole i V. osnovne škole – za nas je to zakon. Uz postavljanje rampe za konje bila je dodjela zahvalnica za sudjelovanje i doprinos u projektu. Dobio sam zahvalnicu od ravnatelja Ekonomsko-birotehničke škole Bjelovar, Vladimira Štefanca. Bili su tu još i učenici iz Medicinske škole s profesoricom. Družio sam se s prijateljima iz Ekonomsko-birotehničke škole i Medicinske škole. Jako mi je drago i lijepo što sam sudjelovao u ovom projektu. Zahvalio bih se Udruzi OSIT i Kasačkom klubu – uz njihovu pomoć naučio sam puno o konjima i njihovom životu.

Kao malom, bila mi je velika želja družiti se s konjima i vidjeti kako se brinuti o njima. Ekipa HRT-a, uz pomoć 5 korisnika iz Udruge OSIT, snimila je prilog i prezentirala naše radne aktivnosti koje smo naučili tijekom boravka u klubu, uz pomoć vlasnice i njezinih volonterki.

Ekipi HRT-a pokazivao sam svoje znanje i kako brinem o konjima, a dao sam i izjavu. Moja radna terapeutkinja Martina i tajnik Udruge Mario bili su sretni zbog moje brige o konjima.

Još jednom bih se svima zahvalio što sam imao priliku. Moja sestra Ksenija jako je ponosna na mene što sam zavolio konje i naučio jahati.

Volim odlaziti u Konjički klub ne samo zbog jahanja, već i zbog druženja s konjima.

U Bjelovaru, 30. lipnja 2025., Zvonimir Baligač

*Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.