Prije dolaska u zagrebačku Vjevericu nisam znala ništa o osobama s intelektualnim teškoćama

Volonterka Ana: ''Prije dolaska u zagrebačku Vjevericu nisam znala ništa o osobama s intelektualnim teškoćama''

Među volonterima koje možemo susreti u udrugama koje okupljaju osobe s intelektualnim teškoćama često su i mlade osobe. Među takvima je i 21- godišnja Ana, redovita studentica 3. godine preddiplomskog studija logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Rođena Splićanka studira u Zagrebu, gdje se uključila u rad tamošnje Udruge za podršku osobama s intelektualnim teškoćama, poznatije i kao Udruga Vjeverica.

-U Udrugu sam došla 2022. godine kad sam bila brucošica. Tijekom preddiplomskog studija imamo mogućnost izbora kolegija Volonterski rad. Možemo odabrati bilo koju lokaciju za volontiranje, pa sam istraživala opcije u Zagrebu i pronašla Udrugu putem njihove web stranice. Zanimao me rad s odraslim osobama s intelektualnim teškoćama - prisjeća se Ana.

Kaže kako u Udrugu dolazi jednom tjedno, ovisno o rasporedu predavanja na fakultetu. Sudjeluje u svim aktivnostima koje se taj dan odvijaju u Udruzi i pruža podršku onim korisnicima kojima je u tom trenutku potrebna. Najviše vremena provede u razgovoru i druženju s njima, što im je, kaže, i najvažnije.

Novo iskustvo

-Prije dolaska u Udrugu, nisam znala puno o osobama s intelektualnim teškoćama jer o takvim temama nismo razgovarali u školi, a u svakodnevnom životu nisam imala prilike upoznati takve ljude. Pojam intelektualnih teškoća mi je bio pomalo apstraktan, ali što sam više vremena provodila u Udruzi, stekla sam bolje razumijevanje o funkcioniranju i potrebama te populacije - priča Ana.

Dodaje kako joj je volontiranje u Udruzi pružilo bolji uvid u svakodnevne živote osoba s intelektualnim teškoćama.

-Sklopila sam nova, posebna prijateljstva, upoznala prekrasne ljude koji su me odmah prihvatili. Korisnicima puno znači pažnja, druženje i razgovor s nekim. Vrijeme koje provodim u Udruzi, na neki način me priprema za budući posao jer stječem iskustvo komunikacije s različitim osobama i njihovim obiteljima, a ujedno i vidim kako je to raditi u sustavu socijalne skrbi - otkriva naša sugovornica.

Kaže kako bi volontiranje u udrugama koje okupljaju osobe s intelektualnim teškoćama preporučila svakome.

Pozitivna atmosfera

-Volontiranje u ovakvoj vrsti udruge bih preporučila jer doprinosi smanjenju stigme i predrasuda te potiče razvoj empatije i razumijevanja. Najviše mi se sviđa pozitivna i obiteljska atmosfera koja je uvijek prisutna u Udruzi Vjeverica. Osjećam se ispunjenom i prihvaćenom baš onakva kakva jesam.  Što više vremena provodim volontirajući, smatram da sam sve kompetentnija za svoje buduće zanimanje - kaže Ana.

To, vjeruje, ona, može pridonijeti skidanju svojevrsne stigme koja prati osobe s teškoćama.

-Osobe s intelektualnim teškoćama nisu dovoljno integrirane u društvo. Mislim da je javnost jako loše informirana o takvim osobama i njihovim problemima. U medijima su rijetko prikazivane izazovi s kojima se moraju svakodnevno suočavati, a nerijetko ih ostatak društva uzrokuje. Prvi korak prema boljoj integraciji u društvo jest sustavna edukacija djece u osnovnim i srednjim školama o intelektualnim teškoćama, kao i omogućavanje praktičnog iskustva kroz volontiranje ili terensku nastavu u sličnim udrugama. Hvala svim mojim Vjevericama i nadam se da ćemo još dugo nastaviti naše druženje - zaključuje Ana.

*Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija