Prijateljstva kroz život

Uvod urednika

Prijateljstvo je jedna od najvažnijih vrijednosti u životu svakog čovjeka. Kroz prijateljstva učimo dijeliti radost, podržavati jedni druge i stvarati uspomene koje nas prate cijeli život. Posebno je važno kada ljudi pronađu zajedništvo kroz različite životne okolnosti i zajedničke aktivnosti.

Naš suradnik i novinar portala autorizirano.hr, Zvonimir Baligač, u ovom se tekstu prisjeća svojih prijateljstava, od djetinjstva u Zagrebu, preko školskih dana, pa sve do današnjih druženja u udruzi OSIT u Bjelovaru. Kroz osobna sjećanja pokazuje koliko su prijatelji važni u svakodnevnom životu i koliko nam znače ljudi koji nas prihvaćaju i podržavaju.

Prijateljstva kroz život

Autor: Zvonimir Baligač

Moje prvo prijateljstvo počelo je u zagrebačkom naselju Čulinec, kada sam od 1981. do 1983. godine išao u dječji vrtić. Tamo sam se družio s prijateljima i prijateljicama. U vrtiću sam upoznao i jednu lijepu djevojčicu po imenu Jasna, koja je bila moja prva simpatija.

Nakon vrtića krenuo sam u Osnovnu školu „Franjo Puškarić“ u zagrebačkom naselju Lučko, gdje sam se školovao od prvog do osmog razreda. Tijekom školovanja družio sam se s učenicima iz svog razreda, ali i s prijateljima iz drugih razreda. Na satovima tjelesnog odgoja voljeli smo igrati graničar i gumi-gumi.

U to vrijeme rado sam se družio s prijateljima svoje generacije koji su živjeli u zagrebačkim naseljima Hrvatski Leskovac, Lučko, Donji i Gornji Stupnik. U tom kraju živio sam sa svojim pokojnim roditeljima od 1988. do 2011., odnosno 2014. godine, u blizini područne škole. Jedna od mojih školskih kolegica i prijateljica s kojom sam i danas povezan putem Facebooka je Helena Knezović.

Od petog razreda osnovne škole počeo sam pratiti razne sportove u kojima sudjeluju žene, kao što su rukomet, odbojka, odbojka na pijesku, atletika (skok u dalj, uvis i s motkom), štafete, skijanje, slalom, biatlon tijekom Zimskih olimpijskih igara, tenis i plivanje.

Važno razdoblje mojih prijateljstava bilo je i tijekom dolaska u Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb i Centar za rehabilitaciju Zagreb, gdje sam upoznao mnogo prijatelja i prijateljica. Posebno sam se družio s radnim terapeutkinjama Petrom Babić i Stellom Golemac. S njima sam sudjelovao u radionicama, ali i na ljetovanjima u Novom Vinodolskom u Villi Rustici. To su mi bila jako lijepa iskustva i rado ih se sjećam.

Tijekom tog razdoblja išli smo i na jednodnevne izlete, primjerice na jezero Bundek, vozili smo se zagrebačkom uspinjačom i električnim tramvajem, a jednom smo proveli vikend i na Sljemenu u Domu Crvenog križa. Tamo sam se družio i s jednom djevojkom iz zaprešićke Udruge Ivančica, koja je prije 17 godina došla gledati moj prvi nastup. Tada sam na karaokama pjevao pjesmu Miše Kovača „Drugi joj raspliće kosu“. Naš posljednji susret bio je na ljetovanju u Novom Vinodolskom 2014. godine.

Moje najnovije prijateljstvo započelo je dolaskom u Bjelovar i uključivanjem u bjelovarsku udrugu OSIT. Ondje sam upoznao mnoge nove prijatelje i prijateljice, kao i radne terapeutkinje Ivanu Anđal Smola, Martinu Viščević i Marinu Tomiš. U udruzi rade i kuharica Ivančica, gospođa Mirjana Juratovac koja se brine o vrtu iza udruge te tajnik Mario Blahu.

S članovima udruge često odlazimo na izlete. Posjetili smo Planinarski dom na Bilogori i Lug, a bili smo i u Novom Vinodolskom gdje sam razgledao Hostel Bjelovar u kojem ljetuju korisnici i njihovi roditelji. Hostel mi se jako svidio.

Prije dvije godine sudjelovao sam i na izletu u Kumrovec, gdje smo posjetili rodnu kuću predsjednika bivše države. U knjigu dojmova napisao sam da mi je bila čast što sam bio pionir i što sam mogao razgledati tu kuću. Prije odlaska kupio sam sestri suvenir, a zatim smo otišli u Hotel Jezerčica gdje smo ručali i kupali se u bazenima.

Prošle godine sudjelovao sam na dva izleta koje je organizirala udruga OSIT. Jedan je bio u Istarskoj županiji - u Fažani i Nacionalnom parku Brijuni. Tamo sam razgledao park i posjetio muzej u kojem je predsjednik bivše države primao mnoge svjetske državnike. Drugi izlet bio je u Sloveniju, u Čateške Toplice, gdje sam bio već treći put i ponovno mi je bilo jako lijepo.

U udruzi OSIT lijepo su me prihvatili, kao da se poznajemo godinama, i zbog toga sam jako sretan. Tijekom boravka u Bjelovaru nekoliko sam puta posjetio i Gradsku knjižnicu „Petar Preradović“, što mi je također bilo lijepo iskustvo.

Prijateljstva su važan dio mog života i zahvalan sam na svim ljudima koje sam upoznao kroz godine.