Pravobranitelj Jurišić - Prilagodba je ključ pune uključenosti osoba s invaliditetom

Pravobranitelj Jurišić - Prilagodba je ključ pune uključenosti osoba s invaliditetom

U sklopu stručnog kampa održanog u Tuheljskim Toplicama održano je predavanje na temu položaja i prava osoba s invaliditetom, koje je vodio pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić. Predavanje je bilo usmjereno na važnost prilagodbe sustava stvarnim potrebama osoba s invaliditetom te na uklanjanje prepreka koje i dalje otežavaju njihovo puno sudjelovanje u društvu. Jurišić je u svom izlaganju naglasio kako se prava osoba s invaliditetom ne smiju promatrati samo kroz zakonske okvire, već kroz njihovu primjenu u svakodnevnom životu, posebno u području obrazovanja, rada, socijalnih usluga i pristupačnosti. Istaknuo je da prepreke s kojima se osobe s invaliditetom susreću često nisu posljedica samog invaliditeta, već neadekvatno prilagođene okoline i nedostatka razumijevanja. Posebno je naglasio važnost individualnog pristupa, dostupnih podrški i međusektorske suradnje, ističući kako male, ali promišljene prilagodbe mogu značajno povećati uključenost, samostalnost i kvalitetu života. Osvrnuo se na neovisno življenje, za koje kaže da polazi od prava osoba s invaliditetom da same donose odluke o vlastitom životu, uz podršku koja je prilagođena njihovim individualnim potrebama, a ne nametnuta sustavom. Ono podrazumijeva ravnopravno sudjelovanje u zajednici, dostupnost usluga i okoline, poštivanje osobnih izbora te fokus na sposobnosti i potencijale osobe, a ne na ograničenja. Neovisno življenje za osobu znači veće samopouzdanje i osjećaj dostojanstva, više prilika za učenje i razvoj svakodnevnih životnih vještina poput komunikacije, kuhanja, upravljanja novcem i snalaženja u prostoru, smanjenje socijalne izolacije te, u konačnici, bolju kvalitetu života. No, važna je, Jurišić naglašava, mreža podrške, odnosno kaže „Ključ ostanka u vlastitom domu je kvalitetna mreža podrške“. Zatim, neovisno življenje nije moguće bez dvije povezane mreže, a to su mreža usluga, odnosno pomoć i njega u kući, osobna asistencija, programi boravka, psihosocijalna podrška, zdravstvene usluge i socijalna mreža. Socijalnu mrežu čine obitelj, prijatelji, susjedi, stručnjaci, udruge, crkvena zajednica, volonteri. Osoba može ostati živjeti u svom domu ako postoji mreža ljudi koji prate situaciju i na vrijeme signaliziraju da je potrebna jača podrška. Ta mreža mora postojati za života roditelja.

Isto tako, stanovanje u zajednici, trebao biti temelj dostojanstva. To podrazumijeva vlastiti prostor i stvari, smisleno strukturiranu svakodnevicu, mogućnost sudjelovanja u životu zajednice, učenja i razvoja odnosa, pri čemu organizirano stanovanje uz podršku predstavlja kvalitetniji standard skrbi od institucionalnog smještaja jer omogućuje individualni pristup, potiče razvoj vještina te osigurava stalnu stručnu podršku u skladu s načelima neovisnog življenja i stvarnim potrebama osobe. - istaknuo je pravobranitelj

Na pitanje „Idemo li po tom pitanju u dobrom smjeru?“ - Kaže da su ciljevi koji ostaju pred nama usmjereni su na razvoj i širenje raznovrsnih usluga u zajednici, poput organiziranog stanovanja, osobne asistencije, mobilnih timova i dnevnih centara, uz istodobno osnaživanje stručnjaka za individualno planiranje s fokusom na sposobnosti osobe, a ne na deficite, stvaranje zakonskih rješenja koja otežavaju dugotrajnu institucionalizaciju te uspostavu usluga i programa koji osobama s invaliditetom omogućuju učenje vještina za samostalno življenje i jasno usmjerenje prema izlasku iz ustanova i punoj uključenosti u zajednicu. Naša je odgovornost poticati samostalnost tijekom cijelog života, čak i kada je sporija, ne štititi osobu od svakog rizika nego je učiti kako se s rizicima nositi te graditi trajnu mrežu ljudi i usluga, jer nitko ne živi u potpunosti sam, svi živimo uz podršku, a razlika je samo u tome koliko je ona vidljiva i organizirana.- naglašava Jurišić

„Osobe s invaliditetom ne trebaju jednostavnije živote, već razumljivije i dostupnije puteve, jer prilagodba ne znači snižavanje očekivanja, nego otvaranje pristupa i mogućnosti za punu uključenost u zajednicu“, zaključno kaže Jurišić.

Ovakva predavanja iznimno su važna jer kroz razmjenu iskustava dodatno se ističe potreba za kontinuiranim edukacijama i zajedničkom djelovanju institucija i organizacija civilnog društva, a sve s ciljem stvaranja inkluzivnijeg društva za sve.