Novi predsjednik Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama želi zajedništvom pokrenuti stvarne promjene

Novi predsjednik Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama želi zajedništvom pokrenuti stvarne promjene

Kada danas govori o inkluziji i pravima osoba s intelektualnim teškoćama, Mario Blaha ne govori samo kao predsjednik, nego kao netko tko je s tim ljudima godinama radio i dijelio svakodnevicu.

Još kao student kineziologije dobrovoljno se javio kako bi radio s osobama s teškoćama, učeći ih plivati i pomažući im kroz sportske aktivnosti. Taj prvi susret, kaže, nije bio samo profesionalno iskustvo nego trenutak koji mu je trajno promijenio pogled na ljude i njihove mogućnosti .

Nakon završetka fakulteta završio je i vojnu izobrazbu te stekao čin pričuvnog časnika Hrvatske vojske . Ipak, povratak radu s ljudima pokazao se kao ključan za njegov daljnji put. Karijeru je započeo u realnom sektoru, gdje je godinama radio u prodaji i organizaciji poslovanja. Nakon iskustva u privatnom sektoru, radio je i kao asistent u nastavi, gdje se ponovno neposredno uključio u rad s djecom s teškoćama. Upravo taj rad u obrazovnom sustavu, kaže, dodatno mu je približio svakodnevne izazove s kojima se djeca i njihove obitelji suočavaju.

Kasnije se u Bjelovaru snažno uključuje u rad udruge OSIT Bjelovar i počinje svakodnevno raditi s osobama s intelektualnim teškoćama. Taj period i rad u početku, ističe, mijenja perspektivu više nego bilo koji dokument ili strategija. Na početku posla u udruzi prihvatio se pisanja projekata i osvijestio da iza svake „mjere“, „projekta“ ili izvještaja stoji nečiji život. Mnogi koji rade u socijali, to još uvijek ne vide - ističe Blaha

Na čelo Hrvatskog saveza dolazi u razdoblju koje opisuje kao zahtjevno i neizvjesno. Upravo zato poseban naglasak stavlja na ono što smatra temeljem svakog daljnjeg napretka, zajedništvo unutar Saveza. Danas Savez okuplja 30 udruga iz cijele Hrvatske, a njihova povezanost, međusobno povjerenje i spremnost na zajedničko djelovanje, kaže, presudni su u trenutku kada se donose važne odluke o budućnosti sustava.

„U ovakvom vremenu najvažnije je da budemo povezani. Svaka udruga ima svoje iskustvo i svoje izazove, ali samo zajedno možemo biti dovoljno snažan glas“, naglašava. Koheziju ne vidi kao formalnost, nego kao stvarnu suradnju i međusobnu podršku na terenu.

Iza toga, upozorava, stoje konkretni problemi koje obitelji i korisnici svakodnevno osjećaju. Najteže pitanje koje čuje od roditelja i dalje je isto, što će biti s njihovom djecom kada njih više ne bude. To pitanje, kaže, jasno pokazuje gdje sustav još uvijek ne funkcionira.

Inkluzija, smatra, mora postati stvarnost, a ne ostati zapisana u zakonima. To znači mogućnost obrazovanja, zapošljavanja i stvarnog života u zajednici, bez obzira na to gdje netko živi.

No, praksa pokazuje drugačije. Zapošljavanje je i dalje prepreka, a razlike između sredina dodatno produbljuju nejednakost. Dok neki imaju pristup uslugama, drugi ostaju bez osnovne podrške.

U takvim okolnostima, ulogu Saveza vidi kao ključnu, ne samo kao glas prema institucijama, nego i kao poveznicu među udrugama i oslonac korisnicima. Ističe i važnost da same osobe s intelektualnim teškoćama budu uključene u donošenje odluka, kao i potrebu za većom podrškom njihovim obiteljima.

„Kad radite s ljudima, shvatite koliko su male stvari zapravo velike“, kaže. Upravo zato, njegov cilj nije samo voditi organizaciju, nego kroz zajedništvo svih članica pokrenuti promjene koje će se vidjeti i osjetiti u svakodnevnom životu. Blaha dodaje kako je komunikacija i povjerenje ključ svega, kao i ustrajnost na rješavanju izazova. Udruge članice Saveza značajno su napredovale, ojačale svoje kapacitete i razvile niz izvaninstitucionalnih usluga. Danas su prepoznate kao pouzdani partneri državi i važan dio sustava socijalne skrbi, što je jako važno. - naglasio je Blaha