Mama Daliborka napisala je priču o svom anđelu: „I ljudi s teškoćama osjećaju radost i bol!“

„Mistika života“ naziv je potresne knjige koju potpisuje Bjelovarčanka Daliborka Horvat Vrankić. U njoj je, u ime svog pokojnog sina Marka, ispričala priču o životu osobe zarobljene u vlastitom tijelu. Njezinom sinu još prije rođenja dijagnosticiran je hidrocefalus, nedugo nakon poroda dobio je meningitis koji je dodatno otežao njegovo zdravstveno stanje, a kasnije mu je dijagnosticirana cerebralna paraliza te postavljene brojne druge dijagnoze.

- Kad se rodio, Marku su prognozirali mjesec dana života, pa četiri mjeseca, pa godinu dana. A on je bio s nama punih 18 godina! Hidrocefalus mu je dijagnosticiran prije nego što se rodio i liječnici su nam savjetovali pobačaj. No, to niti u jednom trenutku nije bila opcija. I ja i čitava moja obitelj znali smo da se mora roditi – prisjeća se Daliborka.

Usponi i padovi

Kaže kako je u tih 18 godina bilo puno uspona i padova.

- Nakon tih prvih operacija po rođenju imali smo prekrasno razdoblje, vrijeme kad Marka gotovo ništa nije boljelo. Tada smo putovali, išli na izlete, družili se s prijateljima. Zaista smo uživali u životu. Zbog toga sam zapravo i počela pisati njegovu priču, da zabilježim sve te naše prekrasne zajedničke trenutke. No, nisam mogla ne spomenuti i one druge, teške, koji su također obilježili Markov život – kaže Daliborka.

Potresan i emotivan rukopis „Mistika života“ Daliborka je počela pisati prije otprilike dvije pol godine, nedugo nakon smrti svoga Marka. Bila je to, kaže, svojevrsna terapija, a trebalo je proći neko vrijeme prije nego što je bila spremna podijeliti Markovu priču s drugima.

- Nisam bila sigurna kako će to ljudi prihvatiti. Puno mojih poznanika i prijatelja uopće nije znalo što smo prolazili sve ove godine. Nisam željela da bilo tko, nakon što pročita knjigu, sažalijeva Marka ili mene. Ne, nikako nisam željela sažaljenje, već razumijevanje. Željela sam Markovom pričom potaknuti ljude na promišljanje, prvenstveno o vlastitom životu. Podsjetiti ih da bi više trebali cijeniti ono što imaju, biti zahvalni na tome, a ne težiti stvarima koje zapravo i nisu važne – kaže Daliborka.

Osim toga, dodaje, Markova priča je napisana i za sve one koji imaju predrasude prema osobama s teškoćama u razvoju.

Nismo svi isti

- Nismo svi isti, rođeni smo različiti i moramo naučiti poštivati te različitosti kod drugih. Voljela bih da svi koji pročitaju ovu priču imaju na umu da su i osobe s teškoćama osobe koje osjećaju, koje znaju biti tužne i sretne, koje osjećaju bol i radost. Samo što ponekad to ne mogu pokazati, ne mogu ispričati. Moj Marko je to ispričao kroz ovu knjigu – kaže naša sugovornica, koja otkriva i kako joj je želja napisati još jednu, opširniju knjigu o Marku i problemima osoba s teškoćama.

- Učinit ću to, čim skupim još malo hrabrosti i snage. „Mistika života“ objavljena je prije mjesec i pol dana i od tada mi poruke ne prestaju stizati. Sve su pozitivne, mnogi su ljudi ostali dirnuti Markovom pričom. Zahvalna sam na tome. Hvala i mojoj urednici Katici Šarliji, divnoj, produhovljenoj osobi koju sam zapravo upoznala slučajno, koja me ohrabrila i pomogla da knjiga ugleda svjetlo dana – kaže.

A iako fizički više nije na ovom svijetu, Marko je i dalje tu, sa svojom majkom, u svakom njezinom udahu i koraku.

- Kad je bio malen, Marko je volio slušati priče o anđelima. Često sam mu ih čitala i već tada sam shvatila da trebam biti beskrajno sretna jer sam blagoslovljena vlastitim anđelom. Anđelom koji će uz mene biti zauvijek – zaključuje naša sugovornica.

Foto: MojPortal, Privatni album

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

GALERIJA FOTOGRAFIJA