INKLUZIJA kao ključ za dostojanstven život osoba s intelektualnim teškoćama

Inkluzija kao ključ za dostojanstven život osoba s intelektualnim teškoćama

Osobe s intelektualnim teškoćama kroz povijest su bile suočene s marginalizacijom, stigmatizacijom i ograničenim mogućnostima za sudjelovanje u društvu. Mnogi su živjeli u izoliranim ustanovama, daleko od zajednica u kojima bi mogli razvijati svoje potencijale i voditi ispunjen život. Međutim, društvena svijest o pravima i vrijednosti svakog pojedinca značajno je evoluirala, potaknuvši razmišljanje i djelovanje kroz inkluziju.

Što je inkluzija?

Inkluzija nije samo socijalna ili politička fraza; to je temeljni pristup koji prepoznaje pravo svake osobe na ravnopravno sudjelovanje u svim aspektima života zajednice. Za razliku od integracije, koja često podrazumijeva prilagodbu osobe sustavu, inkluzija se temelji na prilagodbi sustava kako bi odgovarao potrebama svih svojih članova.

Inkluzija ne traži izjednačavanje svih ljudi, već naglašava uvažavanje i poštovanje različitosti. Za osobe s intelektualnim teškoćama to znači stvaranje okruženja u kojem se osjećaju prihvaćeno, podržano i osnaženo da preuzmu kontrolu nad vlastitim životom.

Ključna uloga je na udrugama za promicanje inkluzije

U Hrvatskoj, značajan korak prema inkluziji napravljen je osnivanjem udruga i centara koje rade na inkluziji. Brojne su organizacije koje djeluje na pružanju podrške osobama s intelektualnim teškoćama kako bi se uspješno uključile u svoje lokalne zajednice.

Riječ je o promicanju, zagovaranju i edukaciji kako okoline tako i osoba s intelektualnim teškoćama koje kroz aktivnosti nastoje pokazati svoju samostalnost i sposobnost za život u zajednici. Zapravo važno im je osigurati adekvatnu podršku, uz niz projekata i inicijativa, udruge pomažu korisnicima da razviju vještine potrebne za „neovisan“ život, poput kuhanja, upravljanja financijama i donošenja svakodnevnih odluka. Također, važan aspekt njihova rada je senzibilizacija šire javnosti kako bi se razbili stereotipi i smanjila stigma povezana s intelektualnim teškoćama.

Inkluzija u praksi

Rezultati projekata Udruge za promicanje inkluzije pokazuju koliko inkluzija može pozitivno utjecati na živote pojedinaca. Osobe koje su nekada bile institucionalizirane sada žive u vlastitim domovima ili u manjim zajednicama, gdje imaju priliku aktivno sudjelovati u društvu.

Primjerice, kroz programe stanovanja uz podršku, korisnici preuzimaju odgovornost za održavanje doma, planiranje aktivnosti i sudjelovanje u društvenim događajima. Takvi programi ne samo da poboljšavaju kvalitetu života osoba s intelektualnim teškoćama, već jačaju i osjećaj pripadnosti zajednici.

Važnost inkluzije za društvo

Inkluzija nije samo korist za osobe s intelektualnim teškoćama; ona obogaćuje cijelo društvo. Prihvaćanjem različitosti, zajednice postaju otvorenije, pravednije i humanije.

Kroz inkluzivne inicijative, društvo uči o vrijednosti svakog pojedinca, a osobe s intelektualnim teškoćama dobivaju priliku pokazati svoje sposobnosti i doprinijeti zajednici. Time se razbija predrasuda da su oni pasivni primatelji pomoći, dokazujući da uz podršku mogu biti ravnopravni sudionici društvenog života.

Izazovi i koraci prema naprijed

Unatoč napretku, inkluzija u praksi još uvijek nailazi na brojne izazove. Nedostatak financijskih sredstava, neadekvatna podrška i društvena stigma prepreke su koje treba sustavno rješavati, pa ipak pomaci su vidljivi.

Kako bi se inkluzija u potpunosti ostvarila, ključna je edukacija šire javnosti, uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u procese donošenja odluka i stvaranje zakonodavnih okvira koji potiču inkluzivne prakse.

Inkluzija nije samo humanitarno pitanje; to je pravo koje pripada svakom čovjeku. Za osobe s intelektualnim teškoćama inkluzija znači dostojanstvo, samostalnost i priliku da žive punim plućima. Za društvo, inkluzija je korak prema pravednijem i solidarnijem svijetu. Kroz zajednički napor i predanost, možemo osigurati da nitko ne ostane po strani.

Anketa koju smo napravili dala nam je odgovor na to što društvo misli.

„U većini slučajeva naše društvo nema baš spoznaja o inkluziji. Možda je do sustava koji nije dobro razrađen.  Znam zato što je i moja majka invalid. Ne samo da nema pristupne rampe i parkinga ispred nekih ustanova već… Dogodilo nam se puno puta da smo došli u gradsku upravu ili županiju i ne možemo nikuda. To je samo dio problema, krenimo od tu..“ kaže nam Matija iz Bjelovara

.

„U ovom društvu postoji inkluzija, i u zadnje vrijeme se radi na tome, s druge strane, većina ljudi ne zna da postoje određena prava, npr.. inkluzivni dodatak za starije osobe, onkološke bolesnike,  post operativne osobe… U mnogim stvarima invalidi su izolirani ne prihvaćeni. Društvo „voli zdrave i normalne“, koji im ne smetaju…i ne opterećuju“ – naglasila je Nada

.

Iva nam govori kroz iskustvo – „Inkluzija postoji, radim u vrtiću u koji upisujemo djecu s raznim poteškoćama. No nikada s težim, to je zbog sustava nemoguće jer ta djeca ne mogu imati asistenta kao u školi primjerice Uz to, naše grupe su opterećene same po sebi brojem djece. Osobno imala sam u svojoj grupi djecu s autizmom i cerebralnom paralizom… i mogu reći da nažalost društvo nije dovoljno osviješteno.“