Bjelovarska humanitarka Nada Smiljanec: ‘‘Svim se srcem veselim svakom dolasku u Udrugu OSIT’’

Bjelovarska humanitarka Nada Smiljanec: ''Svim se srcem veselim svakom dolasku u Udrugu OSIT''

Ako netko ima razumijevanja za sobe s tjelesnim i intelektualnim teškoćama, onda je to bez sumnje bjelovarska humanitarka Nada Smiljanec. Već duže od tri desetljeća ova Bjelovarčanka redovito obilazi različite udruge i ustanove u gradu i okolici, od sigurne kuće u kojoj borave zlostavljane žene i djeca, do bjelovarskog rodilišta, noseći uvijek sa sobom darove i pomoć.

A jedna od redovnih postaja na njezinom putu dobročinstva je i bjelovarska Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar. Sveti Nikola, Božić, Uskrs i brojni drugi prigodni datumi kroz godinu savršen su izgovor za susret Nade s članovima udruge. Tako je bilo i ovih dana, kada ih je, u društvu svojih prijateljica obišla kako bi im čestitala Valentinovo i podijelila im prigodne darove.

Prva humanitarna akcija

-U Udrugu OSIT Bjelovar redovito dolazim već 26 godina. Točno se sjećam našega prvoga susreta. Bilo je to 2000. godine, udruga se tada još zvala Klub Bilogora. Ja sam bila aktivna u HSS-u, a stranka je imala službene prostorije u neposrednoj blizini Kuba, u nekadašnjim barakama na današnjoj Poljani doktora Franje Tuđmana u Bjelovaru – prisjeća se naša sugovornica.

Njoj i ostalim članovima stranke, kaže, njihovi susjedi su se odmah uvukli pod kožu pa nije trebalo dugo da pokrenu humanitarnu akciju za njih. Tako su te 2000. godine u jednom mjesnom domu u Bjelovaru organizirali veliku zabavu na kojoj su prikupljali novac za svoje OSIT-ovce.

-Skupili smo tadašnjih 2.900 kuna. Tadašnji predsjednik gradskog HSS-a, pokojni doktor Davorin Diklić i ja smo odnijeli taj novac u udrugu i od tada smo redovno obilazili članove i nastojali im pomoći– kaže Nada.

Sa smiješkom nam priča kako je neke od članova doslovno gledala kako odrastaju.

-Tadašnja djeca izrasla su pred mojim očima u odrasle ljude. Ali, ja ih i danas zovem djecom jer oni to zaista jesu. Iskreni, čista srca. Boravak u društvu osoba s intelektualnim teškoćama je za mene veliki blagoslov jer uz njim možemo toliko naučiti. Svakome bih preporučila takav način volontiranja jer on čovjeka može samo oplemeniti – vjeruje naša sugovornica.

Iako je u bjelovarskoj Udruzi OSIT bila već nebrojeno puta, i danas se, nakon toliko vremena, kaže, svakom novom odlasku jednako veseli.

Pozitivni pomaci

-Meni je ondje uvijek lijepo, znam da će me moji prijatelji dočekati s osmijehom i zagrljajem. Ondje uvijek vlada odlično raspoloženje, nema negative. Mislim da se i oni meni iskreno vesele, a najradosniji su kada dođem u društvu svetog Nikole ili Djeda Božićnjaka. E, to je pravo veselje – smije se Nada kojoj društvo u pohodima u udrugu uvijek čine njezine prijateljice koje joj pomažu u provedi brojnih akcija.

Naša sugovornica ističe kako joj je drago što su se stvari, kad je riječ o osobama s intelektualnim teškoćama, s godinama promijenile na bolje.

-Može biti još bolje, no već se sada vide pozitivni pomaci. Posebno me razveselila nedavna vijest da bi naša udruga uskoro trebala dobiti novi, puno veći i prikladniji prostor. Oni su to zaslužili i nadam se da će se stvoriti uvjeti da članovi čiji su roditelji već stari ne nemoćni i koji će uskoro otići, ondje imaju stalni smještaj. Odnosno da ostanu u zajednici sa svojim prijateljima, ljudima uz koje se osjećaju sigurno i lijepo – zaključuje Nada Smiljanec.

Foto: Udruga OSIT Bjelovar

GALERIJA FOTOGRAFIJA