Povezivanje zakonodavnog okvira, konkretnih socijalnih usluga i statističkih pokazatelja - neovisno življenje osoba s intelektualnim teškoćama

Povezivanje zakonodavnog okvira, konkretnih socijalnih usluga i statističkih pokazatelja - neovisno življenje osoba s intelektualnim teškoćama

U kampu u Tuheljskim Toplicama, Marko Buljevac, izvanredni profesor Sveučilišta u Zagrebu - Studijskog centra socijalnog rada, predstavio je sustav socijalne skrbi koji promiče neovisno življenje osoba s intelektualnim teškoćama, s naglaskom na razvoj mreže podrške u zajednici i jačanje uloga udruga i socijalnih usluga. Predavanje je održano sredinom siječnja, a bilo je usmjereno na povezivanje zakonodavnog okvira, konkretnih socijalnih usluga i statističkih pokazatelja koji oslikavaju stvarno stanje sustava u Hrvatskoj.

Buljevac je istaknuo da neovisno življenje predstavlja temeljno ljudsko pravo, zajamčeno Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, koju je Republika Hrvatska potvrdila 2007. godine. Prema toj Konvenciji, osobe s invaliditetom imaju pravo birati mjesto stanovanja te odlučivati s kim i kako će živjeti, uz osiguranu dostupnost usluga podrške u zajednici, uključujući osobnu asistenciju, kao i ravnopravan pristup javnim uslugama i prostorima. Naglašeno je kako neovisno življenje ne znači život bez podrške niti odvajanje od obitelji, već pravo na izbor, dostojanstvo i punu uključenost u zajednicu.

U izlaganju je detaljno prikazan sustav socijalne skrbi koji, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, obuhvaća novčana prava i socijalne usluge s ciljem unaprjeđenja kvalitete života i aktivnog uključivanja korisnika u društvo. Podaci Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike za 2024. godinu pokazuju razmjere tog sustava: osobnu invalidninu koristila je 61.801 osoba, dok je doplatak za pomoć i njegu primalo 99.355 korisnika. Jednokratne naknade isplaćene su u 46.522 slučaja, a pravo na naknadu pogrebnih troškova ostvarilo je 1.065 korisnika povezanih s uslugama smještaja ili organiziranog stanovanja.

Posebna pažnja posvećena je uslugama smještaja i organiziranog stanovanja kao ključnim pokazateljima procesa deinstitucionalizacije. Tijekom 2024. godine u sustavu smještaja bilo je 11.991 odraslih osoba, od čega 3.323 u udomiteljskim obiteljima, dok je 8.688 korisnika bilo smješteno kod drugih pružatelja usluga. Organizirano stanovanje koristilo je ukupno 1.237 osoba, pri čemu je 763 korisnika imalo sveobuhvatnu podršku, 252 svakodnevnu intenzivnu podršku, 151 svakodnevnu kratkotrajnu podršku, a 71 povremenu podršku. Ti podaci, kako je istaknuto, upućuju na postupni, ali još uvijek nedovoljan pomak prema životu u zajednici.

Govoreći o financijskim oblicima podrške, Buljevac je predstavio podatke o inkluzivnom dodatku, koji je u 2024. godini koristilo ukupno 166.838 osoba, uz procjenu da će broj korisnika uskoro premašiti 200 tisuća. Najveći broj korisnika nalazi se u trećoj razini potpore, njih 63.393, dok je u prvoj razini potpore evidentirana 18.251 osoba. Sustav osobne asistencije obuhvatio je 4.922 korisnika, među kojima je 2.968 osoba s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjima, 1.117 osoba s oštećenjem sluha ili gluhoslijepih osoba te 837 osoba s oštećenjem vida.

Zaključno je naglašeno kako, unatoč postojanju zakonodavnog okvira i rastu broja usluga, i dalje postoje ozbiljne prepreke ostvarivanju neovisnog življenja, uključujući predrasude, diskriminaciju, nedostatnu informacijsko-komunikacijsku pristupačnost i rizik od transinstitucionalizacije. Kao ključni preduvjeti daljnjeg razvoja sustava istaknuti su individualizirani pristup, pravodobna i dostupna podrška, osnaživanje osoba s intelektualnim teškoćama te kontinuirana edukacija stručnjaka i šire javnosti o ljudskim pravima i životu u zajednici.