Deinstitucionalizacija ne smije ostati samo riječ: osobe s intelektualnim teškoćama traže život u zajednici, a ne iza zidova ustanova
3 min čitanja
Deinstitucionalizacija ne smije ostati samo riječ: osobe s intelektualnim teškoćama traže život u zajednici, a ne iza zidova ustanova Više od stotinu stručnjaka, predstavnika institucija, organizacija civilnog društva i sustava podrške okupilo se u Zagrebu na konferenciji „Osobe s, inkluzija i rehabilitacija
Deinstitucionalizacija ne smije ostati samo riječ: osobe s intelektualnim teškoćama traže život u zajednici, a ne iza zidova ustanova
Više od stotinu stručnjaka, predstavnika institucija, organizacija civilnog društva i sustava podrške okupilo se u Zagrebu na konferenciji „Osobe s invaliditetom i zajednica, gdje smo danas? Deinstitucionalizacija, prevencija nasilja i usluge podrške u zajednici“, koju su organizirali Agencija Europske unije za temeljna prava i Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom. Velik odaziv stručnjaka iz cijele Hrvatske pokazao je da pitanje života osoba s invaliditetom u zajednici više nije samo socijalna tema, nego pitanje ljudskih prava i funkcioniranja društva u cjelini.
Jedna od najsnažnijih poruka konferencije odnosila se upravo na institucionalizaciju. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić upozorio je kako institucionalizacija sama po sebi predstavlja oblik strukturnog nasilja i ograničavanja ljudskih prava, naglašavajući da problem nije samo u pojedinačnim incidentima nego u sustavu koji osobe s invaliditetom odvaja od zajednice i uskraćuje im autonomiju.
Dodatnu zabrinutost izazvali su rezultati istraživanja koje je predstavila Agencija Europske unije za temeljna prava, objavljenog krajem 2025. godine, a provedenog u deset europskih država, uključujući Hrvatsku. Rezultati pokazuju da osobe s invaliditetom koje žive u institucijama i dalje doživljavaju verbalno, psihičko i fizičko nasilje, dok su zabilježeni i slučajevi prisilnih postupanja poput izolacije, vezivanja i prekomjerne uporabe psihofarmaka.
Poseban naglasak konferencije stavljen je na ubrzavanje procesa deinstitucionalizacije i razvoj usluga podrške u zajednici. Iako Hrvatska ima relativno dobar zakonodavni okvir, pozitivne primjere i stručnjake koji godinama rade na promjenama, podaci pokazuju kako oko 10 tisuća osoba s invaliditetom još uvijek živi u institucijama, dok proces transformacije sustava napreduje sporije od očekivanog.
No upravo ondje gdje sustav često kasni, već godinama djeluju udruge koje pokazuju kako život izvan institucija može izgledati u praksi.
Među njima je UZOSIO Golubica Vukovar, koja razvija organizirano stanovanje, podršku u zajednici, osobnu asistenciju, dnevne aktivnosti i programe zapošljavanja uz podršku. Organizirano stanovanje ondje danas predstavlja jedan od ključnih alata prevencije institucionalizacije jer korisnicima omogućuje život u manjim zajednicama uz stručnu podršku.
Sličan model razvija i Mali princ, koja je posljednjih godina proširila djelovanje s dnevnih programa i podrške obiteljima na organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku. Njihov model omogućuje odraslim osobama s intelektualnim teškoćama svakodnevni život u zajednici, uz podršku stručnih djelatnika, asistenata i socijalnih radnika.
Primjeri razvoja usluga u zajednici dolaze i iz Istrie, gdje se posljednjih godina snažnije razvijaju modeli podrške usmjereni prema zadržavanju osoba s intelektualnim teškoćama u lokalnoj sredini, umjesto smještaja u velikim ustanovama. Upravo Istra pokazuje jedan od ključnih izazova deinstitucionalizacije, nije dovoljno zatvarati institucije ako zajednica nema dovoljno razvijenih usluga koje ih mogu zamijeniti.
Model podržanog stanovanja koji je razvila Hrvatska udruga za promicanje inkluzije tijekom godina postao je jedan od temelja razvoja sličnih usluga diljem zemlje, uključujući i Istru. Ideja tog pristupa jednostavna je, podrška ne bi trebala biti vezana uz ustanovu, nego uz osobu i njezin život u zajednici.
Stručnjaci zato upozoravaju kako udruge koje pružaju smještaj danas imaju dvostruku ulogu, preuzimaju dio odgovornosti nekadašnjih institucija, ali istovremeno razvijaju nove modele podrške koji pokazuju kako život u zajednici može funkcionirati. Pitanje više nije treba li zatvarati velike institucije, nego koliko brzo zajednica može razviti dovoljan broj kvalitetnih usluga koje će ih zamijeniti.
Jer bez stvarnog odmaka od institucionalne kulture, upozorili su sudionici konferencije, deinstitucionalizacija će ostati tek dobro zvučeći strateški cilj, a ne stvarno pravo na život u zajednici.
Foto Darijo Jurišić Facebook