Dan osoba s intelektualnim teškoćama
16. svibnja 2025. 5 min čitanja
Dan osoba s intelektualnim teškoćama Vrijeme je da ih vidimo, čujemo i uključimo 16. svibnja u Hrvatskoj se obilježava Dan osoba s intelektualnim teškoćama, dan koji podsjeća na važnost razumijevanja, prihvaćanja i podrške jednoj od najranjivijih, a istovremeno i najnevidljivijih, inkluzija i rehabilitacija
Dan osoba s intelektualnim teškoćama
Vrijeme je da ih vidimo, čujemo i uključimo
16. svibnja u Hrvatskoj se obilježava Dan osoba s intelektualnim teškoćama, dan koji podsjeća na važnost razumijevanja, prihvaćanja i podrške jednoj od najranjivijih, a istovremeno i najnevidljivijih skupina u našem društvu.
U Hrvatskoj živi više od 60.000 osoba s intelektualnim teškoćama, a mnoge od njih i dalje su suočene s preprekama koje im onemogućuju ravnopravan pristup obrazovanju, zapošljavanju, kulturnim sadržajima i društvenom životu.
Povodom ovog važnog datuma razgovarali smo s Majom Uhlir Bosorić, radnom terapeutkinjom i stručnjakinjom za podršku osobama s intelektualnim teškoćama, te Mariom Blahom, voditeljem i tajnikom udruge OSIT Bjelovar (Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar), koji svakodnevno rade na terenu i svojim radom ruše predrasude te grade mostove između osoba s teškoćama i zajednice.
Vidjeti osobu, ne teškoću
„Osobe s intelektualnim teškoćama često su u sjeni - ne zato što nemaju što za ponuditi, već zato što ih sustav i društvo ne vide u pravom svjetlu“, kaže Maja Uhlir Bosorić. „Mi, stručnjaci i ljudi iz zajednice, moramo aktivno raditi na razbijanju stereotipa - jer intelektualna teškoća nije prepreka za dostojanstven život, rad i sudjelovanje u društvu.“
Prema njezinim riječima, veliki napredak ostvaren je u području inkluzivnog obrazovanja i zapošljavanja, no predstoji još puno posla. Ključno je, dodaje, razvijati podršku u zajednici, poput asistencije, prilagođenih radionica, zapošljavanja uz podršku i inkluzivnih kulturnih i sportskih programa.
OSIT Bjelovar - primjer dobre prakse
Udruga OSIT Bjelovar djeluje već više od dva desetljeća i okuplja osobe s intelektualnim teškoćama svih dobnih skupina, njihove obitelji i stručnjake. Udruga provodi razne radno-okupacijske, edukativne i rekreativne programe, a ističu se radionice keramike, glazbene terapije i projekti zapošljavanja.
„Mi u OSIT-u vjerujemo da svaka osoba ima pravo biti vidljiva i sudjelovati. Naš je cilj omogućiti osobama s teškoćama da razviju svoje vještine, samopouzdanje i - najvažnije - da se osjećaju prihvaćeno“, kaže Mario Blaha.
Blaha napominje da udruga radi i na osvještavanju lokalne zajednice: „Organiziramo javne događaje, surađujemo s osnovnim i srednjim školama, uključujemo volontere. Ljudi često imaju predrasude jer nemaju osobni kontakt s osobama s teškoćama. Kad ga ostvare, stavovi se mijenjaju - i to vrlo brzo.“
Što još možemo učiniti?
Stručnjaci se slažu - najvažnija je inkluzija od najranije dobi. Djeca trebaju odrastati zajedno, učiti prihvaćati različitosti i pomagati jedni drugima. Isto tako, odrasle osobe s intelektualnim teškoćama trebaju imati pristup radnim mjestima, smještaju u zajednici, kulturnim događanjima, sportu i slobodnom vremenu - poput svih nas.
„U svakom od nas postoji strah od nepoznatog. Zato je ključno da društvo stvori uvjete u kojima su osobe s intelektualnim teškoćama prisutne i aktivne u svakodnevici. Kad ih upoznamo - tada ih i prihvatimo“, zaključuje Maja Uhlir Bosorić.
Dan koji mora trajati cijelu godinu
Obilježavanje Dana osoba s intelektualnim teškoćama nije samo formalnost - to je poziv na djelovanje. Poziv da prepoznamo ljude oko sebe, da damo priliku, da budemo zajednica koja vidi potencijal, a ne ograničenja.
Mario Blaha podsjeća: „Oni ne traže ništa više od onoga što svi želimo - biti prihvaćeni, korisni i voljeni. Na nama je da im to omogućimo - ne samo 16. svibnja, već svaki dan u godini.“
Kako se svi možemo uključiti?
Inkluzija osoba s intelektualnim teškoćama nije samo zadatak institucija i stručnjaka. Ona je odgovornost cijelog društva - svakog pojedinca, svake lokalne zajednice i države u cjelini. Promjene počinju malim koracima, ali tek kada ih činimo zajedno, možemo očekivati stvarne pomake.
Kao građani, najviše možemo učiniti kada odlučimo ne zatvarati oči. Važno je informirati se, učiti i razgovarati o intelektualnim teškoćama - jer znanje uklanja strah, a kontakt gradi razumijevanje. Jedan od načina kako to učiniti jest praćenje specijaliziranih medija poput ovog portala jedinog portala u Hrvatskoj koji je u potpunosti posvećen osobama s intelektualnim teškoćama. Ovaj portal ne samo da informira, već i osnažuje - dajući glas onima koji su u društvu često zanemareni. Kroz njihove autentične priče, intervjue i iskustva možemo naučiti što znači biti istinski inkluzivan.
Ponekad će najvažniji doprinos biti jednostavan čin - pristupanje osobi s teškoćom, razgovor, sudjelovanje na događaju koji organizira lokalna udruga ili čak volontiranje. Male geste pažnje i prihvaćanja mogu imati neprocjenjivu vrijednost za osobu koja ih primi.
Lokalna samouprava ima ključnu ulogu u osiguravanju ravnopravnog sudjelovanja osoba s intelektualnim teškoćama u svakodnevnom životu zajednice. To uključuje konkretne korake poput financiranja udruga koje pružaju podršku, otvaranja radnih mjesta prilagođenih njihovim mogućnostima, osiguravanja pristupa kulturnim i sportskim sadržajima, ali i uključivanja njihovih predstavnika u procese donošenja odluka. Prava inkluzija događa se kada osobe s teškoćama ne budu samo korisnici usluga, već aktivni sudionici koji oblikuju zajednicu.
Na razini države potrebni su sustavni iskoraci: razvoj podrške u zajednici, osobne asistencije, zapošljavanje uz podršku i poticanje samostalnog stanovanja. Zakonski okvir mora štititi, ali i osnaživati - ne ograničavati slobode, nego ih širiti. Država također ima dužnost ulagati u obrazovanje i senzibilizaciju svih onih koji svakodnevno rade s ovom populacijom - od odgojno-obrazovnih djelatnika, socijalnih radnika, do zdravstvenih stručnjaka.
U tom kontekstu, portali poput Autorizirano.hr, ali i društvene mreže sve više postaju važan saveznik - jer pružaju prostor u kojem se mogu čuti priče, potrebe i uspjesi osoba s intelektualnim teškoćama. Kroz taj prostor, društvo uči, raste i mijenja se.
Uključiti se znači izaći iz svoje zone udobnosti. Znači stati uz one čiji se glas rjeđe čuje, pružiti ruku i reći: „Tu sam. Vidim te.“ Ne zato što je to naša obveza, nego zato što je to - čovječno.
*Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
